101209 Weihnachtspostamt

U Božićnu poštu u njemačkom gradiću Engelskirchenu svake godine pristigne skoro 150.000 pisama sa svih strana svijeta. Naravno, na svako se pismo odgovara i to tako da djeca imaju dojam da im je odgovorio baš Isusek osobno. A budući da kod takve hrpe pisama čak ni Isusek ne može sve stići sam, u obavljanju korespondencije mu pomažu njegovi vjerni pomagači. Jedna od njih je i Birgit Müller. Naravno, mnoga djeca pišu kako žele igračke ili kućne ljubimce, no dio njih ne misli samo na poklone nego i na druge ljude. Recimo, osmogodišnji Julian:

"Dragi Isusek, želim da se svinjska gripa više tako ne širi i da se više tako često ne love kitovi i da tata ne mora ići na posao, da se priroda više ne zagađuje te da djeca cijelog svijeta više ne moraju umirati od gladi i žeđi."

Nova jetra za djeda

Taj posao Birgit Müller predstavlja veliko zadovoljstvo. Ona i njezini kolege dobivaju samo skromni honorar, no to im ionako nije važno. U Božićnu poštu svakoga dana pristižu vesela, zanimljiva i neobična pisma. Birgit Müller je prava riznica zanimljivih anegdota. Ona priča kako je jedno dijete prošle godine bilo poželjelo novu jetru za svog djeda. To se dijete javilo i ove godine, a u njegovom pismo stoji: "Isusek, ti si ispunio našu želju. Djed je dobio novu jetru i odlično se osjeća. I na tome ti puno hvala."

Božićna pošta u Engelskirchenu postoji od 1985. godine. Tada je pošta u tom gradiću zaprimila pismo upućeno Isuseku. Najprije su zaposleni u pošti osobno odgovarali na pristigla dječja pisma, prisjeća se Birgit Müller: "A onda se o tome počelo pričati i pisati u medijima. U svakom slučaju, odjednom je oko toga bilo vrlo mnogo posla. Najprije je pristiglo na tisuće pisama, a potom i više od deset, dvadeset tisuća. Prošle godine smo odgovorili na više od 145.000 pisama."

I odrasli šalju svoje želje

U međuvremenu je pošta u Engelskirchenu osnovala posebnu Božičnu poštu koja počinje raditi sredinom studenoga. Pisma dolaze sa svih strana svijeta: iz Toga, Perua, Novog Zelanda, Kine ili Indije. Mnoga djeca pišu na svom materinjem jeziku ili na engleskom, a neka čak i na njemačkom. Pisma pristižu i iz zemalja u kojima se tradicionalno ne slavi Božić. No, i odrasli šalju svoje želje. Recimo, jedan 40-godišnjak si je poželio perilicu za rublje, jer sam nije imao novaca za novu. Naravno, pišu i oni najmanji. Oni crtaju slike, a kod pisanja im pomažu roditelji ili bake i djedovi. Posebno su lijepa ona pisma u kojima djeca jednostavno pričaju o svom životu, smatra Birgit Müller, poput devetogodišnjeg Fabiana:

"Zovem se Fabian i dolazim iz Birkenhofa. Nas je četvero djece: moje tri sestre su 13, 11 i pet godina stare. Trenutačno gradimo štalu u koju će doći i moju kravicu. Ona se zove Anđelčić i ima rođendan točno 24. prosinca."

Sadržaj odgovora je tajna

U Božićnoj pošti se odgovara na baš svako pismo. Na kuvertu se stavljaju posebne poštanske marke i pečat, tako da je odmah vidljivo da se radi o originalnom odgovoru malog Isuseka. No, sadržaj pisma je tajna, kaže Birgit Müller: "Ne bih htjela puno ispričati, ali riječ je o čarobnom oblaku. Dakle, mora se isprobati, a onda ćete biti obavijeni čarolijom."

Možda će ova čarolija malog Isuseka ispuniti i Julianove želje. A onda će se cijeli svijet radovati s njim nestanku svinjske gripe i boljoj zaštiti okoliša.

Autor: Christoph Ricking/Andrea Jung-Grimm