Italija: Renzijevo reformsko pospremanje

Ni manje ni više nego "gospodarske revolucije" je Matteo Renzi najavio svom narodu. Pola godine prije nego što Italija na ljeto preuzme predsjedanje Europskom unijom, izgleda kao da je treća po veličini ekonomija eurozone gospodarsko-politički postala prljavcem Europe: gospodarski učinak stagnira, stopa nezaposlenosti je s oko 13 posto na najvišoj razini od sedamdesetih godina, a državni dug iznosi dva bilijuna eura - i time 130 posto bruto domaćeg proizvoda.

"Stanje u Italiji je loše", kaže glavni ekonom Commerzbanke, Jörg Krämer, u razgovoru za Deutsche Welle: "Političke elite odbijaju reforme, što znači da je to vrlo tjeskobna gospodarska situacija."

Reformator Renzi?

No, odbijanju reformi bi sada trebao doći kraj. Matteo Renzi, koji je s 39 godina najmlađi premijer u političkoj povijesti Italije, izričito je svojim stranačkim kolegama i prethodniku Enricu Letti predbacio njihovu nedostatnu volju za stvaranjem - i istaknuo svoj vlastiti dinamični smjer: "Za ovu vladu više nema alibija", istaknuo je Renzi pred oba doma talijanskog senata.

Renzi namjerava pojednostaviti radno pravo i standardizirati više od 40 različitih vrsta zaposlenja. Zatim, trebala bi se olabaviti zaštita od otkaza i biti povezana s trajanjem radnog odnosa, a namjera je i vremensko razdoblje za porezne olakšice za poduzeća, koja zapošljavaju mlade ljude, produžiti s trenutačnih 18 na 36 mjeseci.

Talijanska poduzeća Renzi želi rasteretiti nižim doprinosima na plaću i energiju, što bi se opet trebalo financirati kroz smanjenje javnih izdataka - znači ne povećanjem poreza. Ali i smanjenje birokratskih struktura stoji u samom vrhu Renzijeve agende. Jürgen Michels, glavni ekonom Bavarske pokrajinske banke (Bayerische Landesbank) međutim sumnja je li Renzijeve reforme u trenutačnoj situacije uopće moguće provesti. "I Mario Monti je imao ambicioznu agendu, koja je na kraju propala", navodi Michels u intervjuu za Deutsche Welle i dodaje da je Renzi upravo s reformom tržišta rada posegnuo za velikim i teškim komadom problema.

Stare - nove reformske namjere

Vlada Marija Montija je, naime, već 2012. pokušala provesti slične reforme, ali u toj nakani nije uspjela zbog birokratske realnosti i političkih nejasnoća. Monti je htio potisnuti kompleksne, i velikim dijelom za vrijeme Berlusconijeve vlade donesene vrste zaposlenja, kao i pojednostaviti radno-pravne sporove arbitražnim postupcima. Međutim, jaki sindikati, povezanost stope poskupljenja i tarifnih plaća, kao i nedostatak suradnje između uposlenika i poslodavaca zakočili su porast produktivnosti. Plaće, koje su rasle unatoč lošem gospodarskom stanju, su sve više paralizirale poduzeća.

"Ali, Monti je bio tehnokrat. Matteo Renzi je kao političar sigurno bolje pripremljen za provođenje svojih planova", ističe Michels. Taj stručnjak ujedno napominje da bi se prije gospodarskih novina trebala dovršiti najavljena reforma ustava.

Europa nije neprijatelj Italije

Renzi ističe pro-europski stav da Europa nije neprijatelj Italije. U svome govoru pred Senatom je taj bivši gradonačelnik Firence kazao da za gospodarsku krizu okriviti europsku monetarnu uniju znači ujedno negirati povijest Italije.

Istovremeno ta ista monetarna unija Italiji postavlja izazov, uvjeren je Krämer: "Italija ne može više jednostavno smanjiti vrijednost vlastite valute i tako prikriti vlastite probleme. Ali to također znači i da je Europska središnja banka dalje pod pritiskom - jer obrnuto je 'pad Italije' rizik za monetarnu uniju. Europska središnja banka je trenutačno zatvorenica talijanske politike."

Ekonomski stručnjak Michels stoga srednjoročno računa s negodovanjem iz Bruxellesa, navodeći da bi neuspjeh Renzijevih reformskih planova mogao izazvati turbulencije u cijeloj eurozoni.

„Ministar zna što treba činiti“

No, unatoč takvim i drugim predviđanjima, Strasbourg i Bruxelles polažu nade u novu talijansku vladu. EU-ov povjerenik za monetarnu politiku, Olli Rehn, u izjavi za njemačke novinske agencije je kazao da je siguran kako će nova talijanska vlada ispoštovati obveze koje je preuzela. Rehn je kazao kako se raduje suradnji s ministrom gospodarstva i financija Pierom Carlom Padoanom, koji je sa svoje 64 godine najstariji član Renzijevoga kabineta. Padoan je prethodno bio glavni ekonom Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) u Parizu.

U izjavi za talijanski dnevni list "La Stampa", Rehn je istaknuo da ima povjerenja u novog ministra gospodarstva: "Padoan zna što mu je činiti." Ekonomski stručnjak Krämer talijansko gospodarstvo vidi u "tjesnacu jedne potpuno neefikasne državne uprave". Bilo kako bilo, ono što je izgledno jest da se ipak moraju pričekati rezultati Renzijevih reformi i vidjeti hoće li one doista uroditi plodom.