Iz Kosova u rat u Siriji

„Moj odlazak u Siriju bio je motiviran vjerom. Vidio sam da je tamo počeo rat između sunita i šita i, obzirom na pomoć koju su Aleviti dobili od svoje šitske braće i nadahnut Kuranom i idejama božjeg poslanika, vidjevši šokantne prizore i pokolj žena i djecom, odlučio sam pomoći i otići u Siriju.“ To je svjedočanstvo jednog Albanca iz Kosova koji se borio u Siriji, zemlji za koju prije toga nije niti znao gdje se nalazi.

„Tamo se dešava genocid... Otišao sam da tamo umrem, ali to nije bilo u mojim rukama. To je u rukama Alaha. Nije mi uzeo dušu i vratio sam se svakodnevnom životu“, objašnjava veteran sirijskih pobunjenika koji ne želi da mu bude objavljeno ime.

"Opravdana pomoć" - ili sramota?

Idriz Bilibani iz Prizrena je magistar islamskih nauka. Među svojim pristalicama poznat i kao „šeik“. On Islam propovijeda na način kakav do prije desetak godina uopće nije bio poznat na Kosovu: „U čemu je problem, ako bi neko sa ovih prostora odlučio pomoći tom napaćenom narodu? Tamo se odlazi kako bi se pomoglo narodu koji se muči i ubija od strane diktatorskog, Asadovog režima.

Čitav svijet je svjedokom zločina Asada nad sunitskim stanovništvom i ti zločini su svakog dana sve gori i gori. Među običnim narodom, a pogotovo među razumnima, ne bi trebalo uopće biti rasprave kako je obaveza čitavog svijeta  pomoći Siriji kako bi što prije svrgnula diktatora.“

Sociolog religije Ismailj Hasani potpuno je drugačijeg mišljenja. Doduše, tvrdi kako mu nisu poznate osobe sa Kosova koji bi se borile u Siriji, ali i dodaje: "Ako je to tako, onda je to sramota koja pada na Kosovo. Mi još nismo zaliječili naše rane, naše pogibije, još uvijek imamo pogubljene ljude po ratištima. To da se nađe 'pametna glava' koja će ići tamo da ratuje za bog zna čije interese – to je sramota za kosovsko društvo", smatra Hasani.

"Šiti su čak gori od kršćana"

S druge strane, Idriz Bilibani ide i dalje i tvrdi kako su čak i „kršćani bliži muslimanima nego šiti koji su najveći neprijatelji Islama“. Kao dokaz za to on navodi i neke „povijesne činjenice“ koje su se, kaže, „dešavale stoljećima i neprestance“: „Jedna od šitskih sekti – Karamita, je u trećem hidžretskom stoljeću napala Meku u doba  obavljanja hadža i pobila 1.700 hodočasnika i oko 17.000 stanovnika Meke. Poderali  su zastor Kabe, a crni kamen koji je bio kod njih i vraćen je tek nakon 22 godine. Čak i onda kada su Turci, osvajajući Europu, doprle do zidine Beča, morali su se vratiti zbog nemira koje su izazvali šiti.“

Profesor Ismailj Hasani pak smatra kako je bio posao nadležnih organa Kosova da spriječi takve osobe od odlaska u Siriju: „Ministarstvo vanjskih poslova i ostale institucije su već trebale nešto poduzeti. Već je kasno da to spriječe i da se stvarno vidi o čemu se radi, tko su ti ljudi. Da li su to plaćenici, kriminalci? Da li su to ljudi koji su i bez vjere i bez milosti?“

Ministarstvo ništa ne zna

Doktor Mazlum Baraljiu, pravni stručnjak i rektor Sveučilišta u Prizrenu, ne osporava pravo da se „ideal slobode i demokracije različito tumači i da se u tom pravcu i djeluje“. Ali, kaže, „ako je određeno djelovanje pojedinaca protivno nacionalnim, a pogotovu međunarodnim zakonima, kao i standardima humanitarnog prava, onda je to predmet kojim se moraju baviti pravne institucije, odnosno organi gonjenja ili međunarodnih sudova“, smatra Baraljiu.

Ipak, zamjenik ministra vanjskih poslova Kosova Petrit Selimi tvrdi kako nadležne institucije nemaju saznanja o državljanima Kosova koji bi se borili u Siriji. Tvrdi kako njegovo ministarstvo "pomno prati" izvješća o sudjelovanju plaćenika u sirijskom sukobu, bilo da oni dolaze iz Kosova, Europe ili iz drugih dijelova svijeta, ali kako nije bilo razloga za intervenciju. „Na Kosovu nema organiziranih skupina koje odlaze u Siriju. Mi nemamo podatke niti o eventualnim pojedincima koji sudjeluju u tom ratu“, tvrdi Selimi.