Izbjeglice iz kalifata

Bila je to fotografija koja je potresla svijet: dječak izbjeglica Aylan na plaži u Bodrumu. Njegova crvena majica je malo zadignuta, cipelice pune vode... Na prvi pogled izgleda kao da spava. Ali, njegovo lice je u vodi. Dječak je mrtav.

Tisuće puta ta je fotografija u posljednjih nekoliko tjedana objavljena u različitim medijima širom svijeta i konstantno kružila društvenim mrežama. Tako je sudbina ovog trogodišnjaka, koji se utopio u Sredozemnom moru bježeći prema Grčkoj, postala simbo dramatike izbjegličke katastrofe.

Propagandne novine 'Islamske države'

Čak je i 'Dabiq', englesko izdanje propagandnih novina terorističke organizacije 'Islamska država', objavio fotografiju na svom internetskom portalu. No, ne da bi skrenuo pažnju na očajnu izbjegličku situaciju zbog koje je pred terorom pobjegla i Aylanova obitelj.

Teroristi ju zapravo koriste za svoj vlastiti cilj: kao upozorenje od bježanja iz kalifata. Aylanova obitelj potječe iz kurdskog grada Kobane koji su 2014. osvojili teroristi. Aylanovi roditelji su s oba sina pobjegli u Tursku a odatle su se krijumčarskim brodom uputili prema Europi.

Ali, brod je potonuo. Od obitelji je preživio samo otac. „Opasnost koja prijeti ako se napusti islamski teritorij“ - s ovim naslovom je 'Dabiq' objavio fotografiju utopljenog dječaka. Autor teksta je uz pomoć citata muslimanskih autoriteta pokušao dokazati da pravi muslimani samoproglašenoj 'Islamskoj državi' ne bi smjeli okrenuti leđa. Također opisuje što one koji to učine očekuje na Zapadu: droga, alkohol, odvraćanje od islama... Prije svega, kako argumentira autor, izbjeglice iz Sirije i Libije prvenstveno stavljaju na kocku živote svoje djece.

S ovim upozorenjem, s ovim člankom u 'Dabiqu', priznalo se da ljudi odlaze iz 'Islamske države'. Fenomen koji nije bio predviđen u 'Islamskoj državi'. Jer, njezini pripadnici je vide kao mjesto koje privlači muslimane iz cijelog svijeta, a ne kao mjesto iz kojeg što je prije moguće treba pobjeći pod svaku cijenu.

"Zanimljivo je to da se bijeg odvija samo u jednom smjeru", kazao je Jürgen Todenhöfer. Autor bestselera i nekadašnji zastupnik stranke CDU u Bundestagu prošle je godine boravio deset dana na teritoriju 'Islamske države' i o tome napisao knjigu. "Nitko u Siriji ne bježi s teritorija koji kontrolira Assad u kalifat, već obratno: iz kalifata se bježi na područja pod kontrolom Assadovog režima."

A upravo to je za ekstremiste pogrešan smjer. Pošto je kalifat ponovo oživljen, stoji u članku na dvije stranice u listu 'Dabiq', muslimani bi smjeli bježati samo u 'Islamsku državu', ali ne iz kalifata na teritorije pod kontrolom alavita, šijita, PKK ili čak u Europu ili SAD. "Napustiti svojevoljno islamski teritorij je opasan i veliki grijeh", napisao je autor teksta čije se ime ne spominje.

Problem legitimiteta ekstremista

Ne zna se točno koliko je ljudi do sada napustilo regiju pod kontrolom IS-a. Prema podacima UNHCR-a, samo unutar Sirije je u bijegu osam milijuna ljudi. Četiri milijuna Sirijaca izbjeglo je u susjedne zemlje.

"Činjenica da postoje oni koji ne bježe samo u regije pod kontrolom režima, već žele dalje u inozemstvo je za IS ogromna katastrofa", kaže Todenhöfer. "Jer, IS sebe vidi kao centar svijeta, mjesto koje privlači ljude, a onda se milijuni ljudi odatle daje u bijeg."

On u tome vidi 'problem legitimiteta' IS-a i to ne samo u Siriji već i u Iraku. U gradu Mosulu na sjeveru Iraka, koji su islamisti osvojili prošle godine u lipnju, ranije je živjelo više od dva milijuna ljudi dok je danas njihov broj znatno manji. Stotine tisuća ljudi je navodno napustilo grad, i to ne samo vjerske manjine poput kršćana koje je IS progonio, već i suniti.

"U osnovi je to za IS blamaža", kaže Todenhöfer. Ali, to nije natjeralo ekstremiste da promjene taktiku. U članku u listu 'Dabiq' autor se čak nijednom ne pita zašto bi muslimani mogli dobrovoljno napustiti kalifat. Možda zbog toga što je teror ekstremista suviše očigledan. Ali, očigledno je i da IS izbjeglice iz svog kalifata ne može ignorirati ni u svom listu na engleskom jeziku. Izgleda da ih je ipak previše.