Izbjeglički život u međuprostoru zvanom Grčka

„Čovječe, toliko mnogo ih dolazi ovdje…" Ilijas je pomalo mrzovoljan. Govori o izbjeglicama iz kampa u Eleonasu. Nedaleko od turista u srcu Atene ovdje je u kontejnerima za stanovanje smješteno više od 1.500 došljaka. Prije svega oni kojima je „posebno potrebna zaštita" – samohrane majke, maloljetnici ili ljudi s invaliditetom i teškim zdravstvenim problemima, koji čekaju na nastavak putovanja ka središnjoj Europi.

Ilijas, koji ne želi da napišemo njegovo pravo ime, radi za transportno poduzeće nedaleko od izbjegličkog kampa. Tu je prava gužva, svakih nekoliko minuta se jedan kamion puni ili prazni, Ilijas vodi protokol. Po uskim, loše asfaltiranim ulicama u susjedstvu prolaze teška vozila, pored kojih prolaze izbjeglice, kada izlaze iz kampa ili kada se tamo vraćaju. „Često prolaze i djeca i stalno se bojimo da se ne dogodi neka nesreća", žali se Ilijas.

Jedini kafić u sumornoj gradskoj četvrti Eleonas drži Janis, zajedno s mladom suradnicom Marinom. Kod njega su izbjeglice dobrodošle – posebno kada je prijenos nogometnih utakmica. „Kada Real ili Barcelona igraju u Ligi prvaka, kafić je pun i odlična je atmosfera", kaže ugostitelj. Izgreda gotovo da nema, sve je mirno. „Prvenstveno zato što izbjeglice prate ljudi iz nevladinih organizacija koji i plaćaju račun".

Strastveni ljubitelji nogometa dolaze iz Sirije, Afganistana ili Bangledeša. Dolazi li u posljednje vrijeme u Eleonas više izbjeglica s grčkih otoka? „Teško je reći. Naravno, često se mogu vidjeti nova lica, ali zato drugi napuštaju kamp, a vjerojatno i zemlju i odlaze u smjeru sjeverne Europe", objašnjava Janis.

Grčka dilema

Od 2016. godine na grčkom kopnu su otvoreni centri za izbjeglice, najviše na sjeveru Grčke. Smiju li uopće izbjeglice ovdje biti smještene– to je političko pitanje. Jer sve dok su ti ljudi u prepunim kampovima na egejskim otocima, kamo su stigli iz Turske, grčka vlada je pod povećalom međunarodne politike.

Ukoliko migranti dođu na kopno i zahtjev za azil im bude odbijen, više se ne mogu vratiti u Tursku. Jedini izuzetak su „oni kojima je naročito potrebna zaštita" – prije svega maloljetnici. Oni mogu dalje, bez obzira što vlasti još nisu donijele odluku o njihovom zahtjevu za azil.

Bivši ministar za migrante Janis Muzalas više puta je objašnjavao da na kopno ne dolazi previše ljudi kako se ne bi narušio sporazum o izbjeglicama s Turskom. Njegovu restriktivnu politiku oštro je kritizirala vladajuća ljevičarska stranka Siriza. Početkom ožujka, Muzalas se iz zdravstvenih razloga morao povući s funkcije.

Veliku pozornost javnosti nedavno je privukao izvještaj berlinskog lista Die Welt u kojem se tvrdi da grčka vlada previše tražitelja azila dovodi na kopno, premalo vraća u Tursku, kao i da previše njih klasificira kao osobe kojima je potrebna posebna skrb.

David Esdras, šef Međunarodne organizacije za migracije u Grčkoj, koja je formalno nadležna za izbjegličke kampove u unutrašnjosti zemlje, odbacuje takve kritike. „Naši prijatelji u Europi moraju razumjeti da je svaki zahtjev za azil pojedinačan slučaj i da zaslužuje pažljivo ispitivanje prema kriterijima  Ženevske konvencije", kaže Esdras za DW.

Nedozvoljivo je da recimo osobe iz Pakistana ili Afganistana budu paušalno isključene iz postupka azila samo da bi stvari brže išle, dodaje Esdras. On ne vjeruje u tvrdnje da tražitelji azila obmanjuju da im je potrebna posebna zaštita kako bi otišli iz pretrpanih kampova na otocima: „Došljaka sa zdravstvenim problemima gotovo da više nema na kopnu. Većina onih kojima je potrebna posebna zaštita su samohrane majke ili mala djeca – i tu se teško može manipulirati."

Zastoj s obradom zahtjeva za azilom

Istina je da bi se zahtjevi za azil mogli brže obrađivati, kaže Esdras. Prva instanca donosi odluke u predviđenom vremenskom roku, ali kašnjenja ima kod druge instance. Novi ministar za migrante Dimitris Vicas obećava poboljšanja: „kontrolno povjerenstvo" koju čine suci upravnih sudova trebalo bi biti prošireno s dvanaest na dvadeset ljudi, najavio je sredinom ožujka političar Sirize.

Prema ocjeni sindikata, razlog za kašnjenje nije samo manjak osoblja, nego i slabe kvalifikacije. Krajem prošle godine otpušteno je više od stotinu zaposlenih u službi za azil, nakon što im je istekao ograničeni ugovor. Tek tri mjeseca kasnije služba je zaposlila nove ljude. Mnogi od njih, ocjenjuju sindikati, ne poznaju najbolje građu i najprije bi zapravo trebali proći kroz školovanje.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.