Izbori u BiH: Službeno potvrđena stagnacija

Apsurdna kolekcija političkih anomalija u kombinaciji s dugom listom socioloških pojava koje su daleko od svake logike i razuma - kakva zemlja, takvi i izbori. Tako bi u najkraćem glasio rezime izbora u zemlji s najkompliciranijim i najneefikasnijim političkim sustavom u cijeloj Europi. Tako su, primjerice, klasične ekonomske teme tijekom predizborne kampanje, a očito i na biralištima, igrale sporednu ulogu, iako su najvažniji parametri ekonomskog razvoja katastrofalni. Postotak nezaposlenih je između 50 i 70 posto, ovisno o izvoru statistika. Direktne investicije iz inozemstva su već godinama na vrlo niskom nivou. Potencijalni investitori su dodatno preplašeni neefikasnom i korumpiranom vlašću, infrastruktura je nerazvijena.

Pa ipak, političari iz svih etničkih grupa su tijekom predizborne kampanje igrali na etnopolitičku kartu. Time su pozornost građana uspješno skrenuli na teme koje su se na izborima više puta pokazale ubojitim oružjem nacionalističke retorike, a u biti su besmislene i beskorisne rovovske borbe između etničkih skupina. Na žalost, ta je taktika imala uspjeha kod brojnih birača. Preveliki broj birača je ponovo odlučivao na temelju pripadanja etničkim boksovima, a bilo je jednostavno premalo onih koji su prilikom glasanja nastupili kao slobodni građani.

Samo je, na žalost, rijetkima pošlo za rukom postaviti pitanje o dosadašnjoj učinkovitosti političkih stranaka, a da ih pri tome ne promatraju kroz okvir etničko-plemenske pripadnosti i da pritom doista i biraju, a ne samo glasaju.

Iz tih razloga, a i s obzirom na slabu izlaznost, građani s pravom glasa u BiH moraju prihvatiti određene kritike. Politička naivnost, slijepi nacionalizam, nedovoljno razumijevanje demokratskih procesa su samo neke od tih kritika i sasvim su opravdane. Sada će za većinu birača biti još teže predstavljati se kao žrtve korumpiranih i nesposobnih političara. Nakon ovih izbora većina njih su postali suučesnici te političke kaste. Jer izbori su u osnovi protekli slobodno, stanovništvo je imalo priliku dovoljno se informirati i slobodno odlučivati. No ipak, nije ispravno samo biračima pripisivati krivicu za stagnaciju koja je sada službeno i demokratski potvrđena.

Mirovni ugovor kao luđačka košulja

Jer nefunkcionalno ustavno ustrojstvo je posljedica Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je djelo međunarodne zajednice. Njime je, doduše, 1995. godine zaustavljen brutalni rat u BiH. No, ovaj ugovor je potpuno neprikladan za demokratski i ekonomski napredak zemlje. Ova luđačka košulja u velikoj mjeri predstavlja prepreku na putu BiH da koliko-toliko postane normalna država i ovaj Dejtonski ustav mora biti revidiran, ako ne i kompletno ukinut.

EU je do sada pokazao demonstrativno malo interesa da djeluje u tom smislu iako je zemlja u formalno-pravnom smislu još uvijek protektorat EU-a. U praksi se, međutim, Bruxelles uporno drži što dalje od političkih događanja u ovoj podijeljenoj zemlji. Vjerojatno s nadom da bi slobodni i demokratski izbori mogli donijeti očekivane promjene na bolje. Međutim ova nada se po tko zna koji put pokazala apsolutno pogrešnom. Za nadati se je da BiH neće morati potpuno skliznuti u pravcu vjerske, etničke ili ekonomske nestabilnosti da bi EU ozbiljno i aktivno intervenirao. Jer stare političke stranke koje su pobijedile na izborima sigurno neće raditi na rješavanju gorućih pitanja. Njima odgovara kaotično stanje i nered u kojemu se i dalje mogu bezobzirno bogatiti. A ovi izbori su pokazali da sa svojom demagoško-nacionalističkom retorikom mogu i dalje relativno jednostavno zadržati biračko tijelo.

BiH bez pomoći izvana ne može naći put iz blata u kojemu se nalazi, a kojega čine frustracija, bijes, razočarenje i siromaštvo. Mješavina ovih problema predstavlja veliku opasnost zbog čega bi ova mala balkanska zemlja mogla postati veliki problem za EU.

Benjamin Pargan je glavni i odgovorni urednik bosanskohercegovačke redakcije na DW-u.