Izgubljen u svijetu slave i glamura

Kaže se da se karakter i izdržljivost prepoznaju onda kada postane ozbiljno. Za Christiana Wulffa je postalo ozbiljno u Hannoveru. Ovdje, u glavnom gradu njemačke savezne pokrajine Donje Saske Wulff je od oporbenog čelnika postao premijer. Smatrali su ga marljivim, ali je istodobno imao i imidž dosadnjakovića. A onda mu je u lipnju 2010. godine dogodio veliki uspon u karijeri. Postao je kandidat Angele Merkel za predsjednika Njemačke. Uspinjući se u karijeri Wulff je pokušao promijeniti i svoj imidž. Međutim na ovom putu je očito izgubio svoje političke instinkte. Instinkte, koje jedan vrhunski političar neizostavno mora imati, ukoliko se želi oduprijeti iskušenju ulagivanja i sebičnom vrbovanju koje prijeti od bogatih i moćnih. Danas znamo da je njemački predsjednik Christian Wulff, nakon 598 dana provedenih na dužnosti, završio kao "Slučaj Wulff". A to je pouka o političkim iskušenjima, moći žutog tiska i nedostatka suvereniteta pravosuđa.

Jedan muškarac želi na vrh - i uspijeva

Podsjetimo: Mjesto zločina Hannover. Grad koji ima samo pola milijuna stanovnika. Ali iako je provincija, to je grad poznatih osoba. Bivši kancelar Gerhard Schroeder kaže da je Hannover njegova kuća. Scorpions, najpoznatiji njemački rock band u svijetu, dolazi iz Hannovera, a i čitav niz vrlo bogatih i uspješnih poduzetnika ovdje imaju svoje adrese.

"Hannover žari i pali", kažu utjecajni i poznati, a Cristian Wulff želi pripadati tim visokim krugovima. A tek njegova mlada supruga Bettina, sa kojom je sklopio drugi brak. Oboje traže kontakt s glamuroznim svijetom lijepih i bogatih i pronalaze ga.

Christian Wulff dolazi iz siromašne obitelji. Njegovao je svoju majku i brinuo se za mlađe sestre. Ništa mu nije samo tako palo u krilo. A želja za napredovanjem nije za osudu. On je kao premijer jedne velike savezne pokrajine već stigao dovoljno visoko. Ipak život njegovih prijatelja odvijao se u potpuno drugoj ligi. Wulff je očito pokušavao sudjelovati u tom životu i osjetiti nešto od sjaja i glamura. Tako Wulff posuđuje novac za kupovinu kuće od jednog poduzetnika, uz uvjete koji nisu u skladu s tržišnim, ima sponzorirane odmore i dobija mnogo toga besplatno ili povoljno. Sve to skupa gledano jesu trivijalnosti i ništa što bi bilo uistinu kriminalno. No zašto on koristi povlastice koje ima zahvaljujući isključivo svojoj funkciji?

Moć žutog tiska

Sve bi to palo u kolektivni zaborav, da Wulff nije napravio jednu pogrešku previše. List Bild, koji sebe naziva glasom običnih ljudi, u jesen 2011. godine tako je planirao objaviti izvještaj o tome kako je Wulff financirao kupovinu svoje kuće. No Wulff to želi spriječiti. On prijeti, psuje - i ostavlja tragove o tome na elektronskoj sekretarici na mobitelu glavnog urednika Bilda. Od tog trenutka list se okreće protiv Wulffa. On je pak godinama redakciji Bilda bio pouzdani vrhunski kontakt iz samog vrha CDU-a i na odgovarajući način mu se udvaralo, a o njemu se i dobro pisalo u listu. No sada su se odnosi promijenili. Postalo je jasno tko je gospodar, a tko pas. Wulff u svakom slučaju više nije gospodar situacije. Tako se on više od dva mjeseca zaplitao u sve veće proturječnosti. Na koncu mu je jedino preostalo da podnese ostavku.

Velika istraga, mali plijen

Državno tužiteljstvo je vodilo istragu mjesecima, skupljeno je na tisuće stranica dokumenata. U načelu se radi tek o 750 eura koliko je iznosila Wulffova večera, prenoćište u hotelu, posjet Oktoberfestu i angažiranje dadilje, a što je financirao jedan filmski producent. O tome će sada sud raspravljati 22 dana. Riječ je o školskom primjeru nesrazmjernog ponašanja.

Izvan Njemačke bi mogli začuđeno gledati da se jedan političar u Njemačkoj može spotaknuti na tako trivijalne optužbe. S jedne strane, to je bilo zbog njegovog položaja. Njemački predsjednik je prije svega moralna instanca. Zbog toga jer, koje li ironije, najviša državna funkcija u zemlji ima najmanju političku moć. Pozicija broj jedan u državi mora prije svega biti jedno: nedodirljiva. A upravo to Christian Wulff, zbog svojih brojnih pogrešaka, više nije bio. Njegova sramotna ostavka nakon samo godinu i pol dana u berlinskoj predsjedničkoj rezidenciji dvorcu Bellevue, zbog toga još dugo neće biti samo puka priča o Wulffu. To je istovremeno i primjer nemilosrdnosti žutog tiska i opsjednutosti pravnika dokumentiranjem.

Radi se o neugodnoj predstavi, koja se tipičnom njemačkom temeljitošću politički, medijski, a sada i pravno, pretvorila u do sad neviđenu lakrdiju.