Iznuđena solidarnost

Pravni argumenti kojima su Mađarska u Slovačka ustale protiv odluke Vijeća Europske unije o raspodjeli izbjeglica bili su krajnje nategnuti. Europski sud pravde sada je međutim, bez okolišanja, ocijenio legalnim kvote za raspodjelu izbjeglica koje su dogovorene prije dvije godine. Lisabonski sporazum koji regulira pravila Europske unije odobrava donošenje odluka takozvanom običnom većinom. Točka. Ali time tek počinju problemi, jer se ovdje radi o politici, a ne pravu.

Oštre reakcije

Mađarski ministar vanjskih poslova odmah je oštro reagirao, govoreći o lošoj, neodgovornoj presudi. Sada počinje „prava borba" protiv odluke o raspodjeli izbjeglica. S druge strane, Slovačka je spremna prihvatiti presudu. Ona je stišala kurs konfrontacije s Bruxellesom. Višegradska skupina više nije složna, jastrebovi u međuvremenu sjede u Poljskoj i još uvijek u Mađarskoj.

Osobito je Viktor Orban propagandu protiv izbjeglica, stranaca i muslimana pretvorio u srž svoje politike. On tvrdi da se bori za etnički homogenu državu. Njegova hajka je prije svega uperena protiv muslimana, koje na najgori način poistovjećuje s teroristima.

U Poljskoj je još gore. Šef stranke Pravo i pravda (PiS) Jaroslaw Kaczynski djeluje još ljuće u borbi za takozvanu čistoću poljskog naroda. Kod Orbana se nikad ne zna gdje je granica između cinizma, desničarsko-radikalnog poziranja i praktičnog razmišljanja. Šef poljske stranke je međutim uvjereni prijestupnik. Obje vlade sve više se suprotstavljaju osnovnim načelima Europske unije.

Što da se radi?

Europska komisija želi nastaviti borbu za provođenje presude. Barem bi mogla uvesti novčane kazne, koje međutim opet mora odobriti Europski sud. Tek po završetku tog procesa mogu se uvesti kazne u obliku uskraćivanja financijske pomoći. Ali takav proces najčešće traje godinama.

Postoje i mjere koje je moguće odmah provesti protiv pobunjenika. Komisija u Bruxellesu nedavno je odbila isplatiti Mađarskoj 400 milijuna eura za izgradnju ograde od bodljikave žice na granici sa Srbijom. Solidarnost, navodi se, nije jednosmjerna ulica. Ali to su samo sitna bockanja. Ima onih koji predlažu da neposlušni plate kako bi se oslobodili obveze prihvaćanja izbjeglica. Ali to bi bilo suviše jeftino.

Radi se o osnovnim europskim načelima

Europska unija tu naime ima načelan problem: pojedine istočnoeuropske članice se gube. Na putu su prema autokratskim, jednostranačkim vlastima s udarima fašistoidne ideologije. Kod Varšave i Budimpešte više se ne radi o pojedinim razilaženjima u stajalištima, već u međuvremenu – o načelu.

Dvije zemlje-članice počinju sustavno dovoditi u pitanje temelje Zajednice. Istovremeno i dalje smatraju legalnim da bez ikakvog srama traže milijarde vrijedne isplate iz proračuna EU-a. Bruxelles je za njih samo središnja blagajna koju koriste za jačanje svoje vlasti.

Više se ne radi o tome da solidarnost ne može biti jednosmjerna ulica, već da postoji obveza da se poštuju politička načela Europske unije. U EU-u nema mjesta za diktature. Vlade drugih zemalja-članica više ne smiju okretati glavu, već moraju otvoreno istupiti protiv antidemokratskih zemalja. To nije ugodno, ali je nužno.