Izraelske blokade koče razvoj i "žderu" novac

Kada se u proljeće 2009. godine u pećinama i nastambama u Susyi konačno pojavilo svjetlo, činilo se da je još jedan zajednički projekt Izraelaca i Palestinaca urodio plodom. Organizacija „Comet-ME“ (Community, Energy and Technology in the Middle East) koju financira njemačko Savezno ministarstvo vanjskih poslova postavila je južno od Hebrona, na obližnjim brežuljcima, solarne ćelije kako bi ovdašnjim stanovnicima život učinila barem malo ugodnijim. Ljudi koji ovdje žive pripadaju naime najnižem i najsiromašnijem dijelu društva na obali Zapadnog Jordana; žive u pećinama, šatorima ili običnim nastambama „sklepanima“ od metalnih dasaka. Palestinci koji ovdje žive od izraelskih vlasti ne samo da ne dobivaju nikakvu pomoć nego čak niti najnužniju infrastrukturu. O školama, cestama, pitkoj vodi, električnoj struji, oni samo mogu sanjati. Prvi grad u blizini, Yatta, daleko je i do njega dolaze uglavnom samo pješice.

„Nejasna pravna situacija“

„Od naše inicijative profitira oko 1.800 osoba. Riječ je dakako tek o maloj pomoći koja u njihovu svakodnevicu unosi tek elementarna olakšanja”, objašnjava Aya Shosha, menađerica organizacije “Comet-ME” organizacije. Međutim, ono što se u početku činilo kao veliki uspjeh, naglo se promijenilo u siječnju 2012. godine.”Tada smo dobili prijetnje da će nam, ukoliko ne obustavimo gradnju, sve srušiti. Navodno pravna situacija nije bila jasna. Sve smo to naravno odmah prijavili našim sponzorima u Njemačkoj”, priča Shosha. Nedugo potom su ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle i ministar za razvoj Dirk Niebel posjetili Izrael. Tom prilikom su s izraelskim ministrom obrane Ehudom Barakom, iza zatvorenih vrata, razgovarali o ovom događaju. Uključile su se i nadležne osobe iz njemačkog veleposlanstva u Izraelu. Njihova nastojanja su očigledno urodila barem djelomičnim plodom, jer solarne ćelije nisu bile srušene – umjesto njih “tek”nekoliko nastambi.

Različita mjerila

Problem na području obale Zapadnog Jordana naime leži u tome da ono pripada takozvanoj C zoni u kojoj se pravo odlučivanja, pitanja vezana za sigurnost i uprava nalaze potpuno u rukama Izraela. Izraelske vlasti izdaju građevinske dozvole, što u praksi znači da ih Palestinci za realizaciju projekata i izgradnju infrastrukture sasvim sigurno neće dobiti. Nasuprot dijelovima koje nastanjuju Palestinci nalaze se izraelska naselja – oaze zapadnjačkog razvoja i tehnologije. „U regiji u kojoj smo mi aktivni, nalazi se trenutno 18 ovakvih naselja. Neka od njih je i sama izraelska vlada proglasila ilegalnim, no usprkos tome, ona su priključena na vodovod i na struju“, objašnjava Aya Shoshan. Ona dodaje kako od početka izraelske okupacije Zapadnog Jordana na ovom području nije izgrađen niti jedan jedini palestinski grad iako porast stanovništva u posljednjih deset godina ovdje (kao i na području Gaze) iznosi gotovo 25 posto.

Neizvjesna budućnost

Palestinci koji žive u takozvanoj C zoni nalaze se u daleko najtežoj situaciji na ovom području. Naime, u takozvanoj B zoni, palestinske vlasti u svojim rukama drže upravu dok se pitanja oko sigurnosti i dalje nalaze u rukama Izraela. U A zoni se i uprava i sigurnost nalaze u rukama autonomnih palestinskih vlasti. Ovdje oni takorekuć imaju mogućnost „vježbe upravljanja i samostalne vlasti“. „Budući da je ovdje situacija bolja nego u zonama B i C, koncentrirali smo realizaciju naših projekata upravo ovdje. Jedan od njih su upravo zgrade uprave u Nablusu u vrijednosti od oko 17 milijuna eura kao i kompleks zgrada u Jeninu u vrijednosti od 20 milijuna eura. No, to ne znači da nemamo nikakvih problema s Izraelcima. Budući da je njima dozvoljeno i usred zone A odjednom postaviti neki check point, oni to i čine. To pak otežava transport građevinskog materijala, a zna uroditi i zabranom dolaska palestinskih građevinskih radnika na gradilište“, žali se Jan van der Ploeg, savjetnik Europske komisije u Ramallahu zadužen za velike građevinske projekte.

U posljednjih pet godina, Europska unija je godišnje za izgradnju i pomoć u razvoju Zapadnog Jordana i Gaze na raspolaganje stavila između 40 i 50 milijuna eura. No, ovaj novac vrlo često nije ispunio svoj cilj. Kako naglašava van der Ploeg, „zbog izraelskih blokada vrlo često nismo mogli napredovati." "No, pod međunarodnim vodstvom gradnje infrastrukture u našim projektima situacija se u posljednje vrijeme ipak malo popravila“, zaključuje na kraju.