Jaz između bogatih i siromašnih sve veći

„Država bi od bogatih morala uzeti više poreza. Mi plaćamo poreze k'o budale, a oni na sve strane dobivaju povlastice“, kaže jedna žena prilikom kratke ankete na ulicama Bonna. Jaz između bogatih i siromašnih je jako velik jer su prihodi nepravedno podijeljeni, dodaje ona.

Već 20 godina svuda u svijetu raste nepravedna raspodjela primanja. Prema izvještaju UN-ovog razvojnog programa (UNDP) najteže su pogođene zemlje u razvoju. Jaz između bogatih i siromašnih tamo više upada u oči jer je tamo veće siromaštvo. Ali i u industrijskim zemljama jaz se stalno povećava, a takozvani 'srednji sloj' polako nestaje. U SAD-u je, primjerice, ranije prosječna plaća jedne osobe bila dovoljna za život četveročlane obitelji, no to već 30 godina nije slučaj.

Rijetki socijalni programi

Brojni ljudi, kako u siromašnim tako i u bogatim zemljama, ne izlaze na kraj sa svojim primanjima. U čitavom svijetu sve više rastu životni troškovi, dok plaće stagniraju. Situaciju dodatno pogoršava činjenica da su socijalni sustavi poremećeni, da nema novca za ono za što je stvarno potreban: za skrb o djeci i obrazovanje, za one koje žive u siromaštvu, za zdravstveni sustav.

Voditeljica UNDP-a u Ženevi Cecile Molinier kaže da se u nekim zemljama dobrim pokazao porezni sustav po kojem siromašni plaćaju manje poreza nego bogati. Ona ističe i programe „Bolza familia“ u Brazilu ili „Oportunidades“ u Meksiku. Tu se ciljano daje pomoć potrebitima da svoju djecu mogu slati u školu ili da majke mogu provesti liječničke preglede za vrijeme trudnoće ili poslije poroda.

Ali takvi socijalni programi su i dalje rijetkost. Gotovo 40 posto svjetskoga stanovništva nemaju sanitarne uređaje. Zbog siromaštva u zemljama u razvoju brojna djeca prekidaju osnovnu školu. Izgledi za pohađanje viših škola ili čak sveučilišta su shodno tomu znatno manji.

Nema pravde ni u Njemačkoj

Ni u brojnim industrijskim zemljama nije pristup obrazovanju pravedan. U Njemačkoj, primjerice, djeca iz viših slojeva društva imaju trostruko veće šanse da pohađaju gimnaziju i otvore si put prema sveučilštu nego radnička djeca ili djeca iz obitelji s migracijskom pozadinom. Na njemačkim sveučilištima je samo šest posto studenata čiji roditelji nisu akademski obrazovni ili su siromašni.

A prema jednom izvještaju Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) upravo bi pomoć siromašnima u pokrivanju osnovnih potreba i omogućavanje obrazovanja mogli pridonijeti smanjivanju jaza između bogatih i siromašnih.

 

Autor: Eric Segueda Wendpanga / Anto Janković
Odg. urednik: A.. Šubić