Je li moguć litijski OPEC?

Južnoamerička regija važi kao litijski trokut, s najvećim nalazištima na svijetu, pored Australije i Kine: Argentina (potencijal 19 milijuna tona), Bolivija (21 milijun) i Čile (10 milijuna). U te tri zemlje postoji politička želja da se uspostavi neka vrsta litijskog OPEC-a, po uzoru na zemlje izvoznice nafte. Tom savezu bi se mogli pridružiti i Brazil (0,5 milijuna tona) i Meksiko (1,7 milijuna tona).

Litij je jedna od najtraženijih sirovina na svijetu, jer je nužan za proizvodnju baterija za električne automobile ili pametne telefone.

Industrijalizacija je cilj

Interes zemalja koje su bogate tom sirovinom je jasan: „Ne želimo samo biti zemlje koje izvoze litijev karbonat, već i biti u stanju sudjelovati u proizvodnji sve do baterije", rekao je prije nekoliko tjedana argentinski ministar tehnologije, znanosti i inovacija Daniel Filmus. Prema ocjeni političara, u tome bi trebala pomoći prekogranična suradnja. Ali, to nije tako lako.

„Polazna točka nije ista u Argentini, Boliviji i Čileu. U Boliviji je proizvodnja državna, u Čileu mješovita, a u Argentini privatna", kaže u intervjuu za DW Miguel J. Mitre, šef litijske kompanije Ligreen S.A. iz argentinske provincije Jujuy, u pograničnom području s Čileom. Dakle, postoje vrlo različiti ekonomsko-politički pristupi proizvodnji litija.

Različiti okvirni uvjeti umjesto jedinstvene ekonomske grane

I Martin Kazimierski sa Sveučilištu u Buenos Airesu je sumnjičav: „Glavni razlog leži u različitim politikama i pravnim okvirima koji reguliraju tržišta na nacionalnoj razini. Dok u Boliviji postoji projekt s posebnom ulogom za nacionalnu državu, Čile je lider u izvozu s modelom koji podržava iznošenje privatnog kapitala, ali i zadržavanje dijela prihoda."

U obje zemlje litij je proglašen „strateškim resursom“. To znači da nacionalna država ima punu kontrolu nad sirovinom. Argentina ima više federalni sustav. „Ovdje pokrajine pregovaraju izravno s kompanijama", kaže Kazimierski za DW.

Na to dolaze i specifičnosti tržišta. Za razliku od nafte, trenutno ne postoji međunarodna referentna cijena za litij. A veliki resursi postoje i u drugim dijelovima svijeta: to bi bila konkurencija za južnoamerički ili latinoamerički savez.

Zajednički projekt bi bio nužan

Da bi se osigurao jedinstven okvir, Argentina bi morala proglasiti litij za strateški resurs. Kazimierski smatra da je to malo vjerojatno, jer bi to dovelo do sukoba s pokrajinskim vlastima. „Bilo bi nužno da tri zemlje, koje trenutno imaju potpuno različite modele, postignu dogovor o zajedničkom projektu.“

Pored toga postoje i političke i povijesne razlike kao što je pravo Bolivije na područja u sjevernom Čileu. Protiv planova o udruživanju govori i daljnji tehnološki razvitak, koji bi srednjoročno mogao smanjiti udio litija u baterijama. Tehnologije kao što su gorivni članci imaju za cilj zamijeniti električne baterije u mnogim njihovim funkcijama, osobito na području teških vozila.

Poduzetnici žele brži tempo

Argentinski litijski poduzetnik Miguel J. Mitre priželjkuje brži tempo, jer za optimalno ekonomsko korištenje potencijala postoji ograničeni vremenski okvir: „Trenutno je potencijal daleko od iscrpljenog."

U Boliviji vlada malo kasni, što je posljedica i unutarnjopolitičkih previranja u toj zemlji. Na svečanosti povodom početka izgradnje autoceste, koja bi trebala omogućiti bolju povezanost sa slanim jezerom Uyuni, koje je bogato litijom, predsjednik Luis Arce je još jednom govorio o ciljevima bolivijske politike: „Ne želimo samo prodavati sirovinu, već želimo i proizvoditi gotov proizvod, koji bismo izvozili u čitav svijet." Arce je obećao da će uskoro biti pomaka: „Malo po malo, industrijalizacija litija će postati stvarnost."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu