Je li moguć Libanon bez Hezbolaha?

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu obratio se direktno Libanoncima. „Sjećate li se kad je vaša zemlja nazivana 'biserom Bliskog istoka'?“ - pitao je on u nedavnoj video-poruci.

A sada, dodao je Netanjahu, Hezbolah je pretvorio Libanon u iransku vojnu bazu. „Ustanite i vratite svoju zemlju", pozvao je on.

Zapravo, Hezbolah ne bi smio postojati, barem ne kao oružana formacija. Jer, rezolucija UN-a 1701, donesena nakon rata 2006. godine, predviđala je razoružavanje svih paravojski u Libanonu. Tamo bi oružje smjela nositi jedino službena vojska države.

To nikad nije primijenjeno. Vojsku se smatra slabom. Šijitski Hezbolah je od tada samo još jačao, uz pomoć Irana. Sasvim kontrolira neke istočne i južne dijelove zemlje.

Usprkos žestokim izraelskim zračnim udarima i kopnenim operacijama, Hezbolah je i dalje u stanju pokrenuti masovne raketne napade na Izrael ili poslati smrtonosne dronove, kao prošle subote.

Libanonski premijer obećava razoružavanje

I u samom Libanonu ima sve više glasova koji podsjećaju na rezoluciju UN-a. Krajem prošlog tjedna je premijer Najib Mikati – koji je sunitski musliman – rekao da će u Vijeću sigurnosti UN-a tražiti „potpuni i trenutni prekid vatre", a zauzvrat ponuditi provođenje rezolucije 1701.

Makram Rabah, kritičar Hezbolaha i povjesničar na Američkom sveučilištu u Bejrutu, u tome vidi priliku.

„Vjerujem da će Libanonci prije ili kasnije pokazati stav i početi političku prijelaznu fazu koja uključuje i štiti i šijite u zemlji. Trenutno oni plaćaju cijenu za pustolovine Irana", rekao je Rabah za njemački javni servis ARD.

„Što više napada, to veća podrška“

Ali, nisu svi optimistični. „Što više napada u zemlji, to će biti veća podrška Hezbolahu – to je katastrofa“, kaže Drew Mikhael iz vašingtonskog Instituta Tahrir za bliskoistočnu politiku.

Po njegovim riječima, Netanjahuov poziv Libanoncima je praktično poziv da se dignu na oružje – a to je nedemokratski i kontraproduktivno.

Merin Abbass, šef ureda Zaklade Friedricha Eberta u Bejrutu, ne vjeruje da se raspoloženje može okrenuti protiv Hezbolaha.

„Sustavno se uništavaju sela. Ima zahtjeva da se evakuiraju područja 60 kilometara od izraelske granice. Nisu pogođeni samo šijiti ili pristaše Hezbolaha, nego i kršćani, suniti i Druzi."

Abas smatra da je Hezbolah pretrpio određeni pad povjerenja. Ali, s obzirom na izraelsku kopnenu ofenzivu na jugu Libanona, mnogi u Hezbolahu i dalje vide jedinu silu koja može braniti zemlju.

Država ne funkcionira

Hezbolah je i važan politički igrač. Oni u parlamentu, zajedno s partnerima poput šijitskog Pokreta nade koji vodi predsjednik skupštine Nabih Berri, blokiraju izbor novog predsjednika države. Na to mjesto, prema starom sporazumu u Libanonu, uvijek mora doći kršćanin.

Ali, predsjedničko mjesto je već dvije godine upražnjeno te je i država slabo funkcionalna. To je jedan od ključeva moći Hezbolaha.

Dok oporba, prije svega kršćanske stranke, inzistira na izboru predsjednika koji bi proveo rezoluciju 1701 i potisnuo utjecaj Hezbolaha i Irana, poznavatelji prilika ostaju skeptični.

„U trenutnoj situaciji valja misliti korak po korak. Vrlo je teško sada misliti na krajnji cilj jer do njega ima još mnogo prepreka", kaže Abas.

Prvi sljedeći korak bi mogao biti prekid vatre. „A tu se ništa ne može bez Sjedinjenih Država koje moraju zaustaviti Netanjahuove napade", kaže Drew Mikhael.

„Rat u Gazi nije naš rat"

Sjedinjene Američke Države su nedavno najavile da se upravo zalažu za prekid vatre. No, šef diplomacije Antony Blinken ponavlja da i Libanon mora odraditi domaće zadaće, recimo izabrati predsjednika.

Nešto se barem dogodilo u taboru Hezbolaha – njihov zamjenik glavnog tajnika Naik Qassem izbjegao je prekid vatre u Libanonu uvjetovati istim takvim prekidom vatre u Pojasu Gaze.

Za Abasa je to ispravljanje „taktičke greške“ dosadašnjeg vodstva Hezbolaha i njihovih saveznika u Teheranu. „Mnogi libanonski zastupnici kažu da osjećaju apsolutnu solidarnost s Palestincima, ali da rat u Gazi nije njihov rat."

Abas kaže da, u jeku izraelskih napada, ljude u Libanonu na okupu drži solidarnost. Ali da, ako ne bude skorog prekida vatre, zemlji prijeti stanje koje bi opasno nalikovalo novom građanskom ratu.