Je li nejednakost loša za gospodarstvo?

Ekonomisti se uglavnom bave brojkama, a ne u ljudskim sudbinama. No od prije nekoliko godina primjećuje se promjena tog stava. Upravo je Međunarodni monetarni fond (MMF) upozorio na loše posljedice nejednakosti. Industrijski klub OECD to vidi slično. Ono što je posebno je da njihovi argumenti nisu politički već - ekonomski.

„Kada nejednakost primanja poraste, gospodarski rast pada", piše u studiji OECD. MMF je došao do sličnog zaključka. „Kada udio najbogatijih 20 posto stanovnika u dohotku poraste, gospodarski rast srednjoročno pada", zaključuje se u studiji MMF. Istraživači OECD-a prenose da je rast u posljednjih 25 godina smanjen za 8,5 posto bruto društvenog proizvoda. Gubitak je u Njemačkoj, kako prenosi berlinski istraživački institut DIW, iznosio 40 milijardi eura godišnje.

Zagovornici preraspodjele dobara su se ponadali da će se nešto promijeniti. Konačno postoji dokaz da borba protiv nejednakosti nije samo moralna i politička zapovijest, već je i gospodarski opravdana.

Suviše lijepo da bi bilo istinito

„Kada bi to bilo tako, onda bi svi razumni ljudi bili za preraspodjelu", kaže Holger Stichnoth, voditelj istraživačke skupine Međunarodna analiza preraspodjele u Centru za europsko ekonomsko istraživanje (ZEW) u Mannheimu. „To bi bilo suviše lijepo da bi bilo istinito."

Jer stručnjaci su odmah počeli kritizirati izvještaj, metode studije, podatke, kao i vrijeme uzeto u obzir u istraživanju. „Naposljetku, nije jasno postoji li pozitivna, negativna ili bilo kakva veza između nejednakosti i gospodarskog rasta", kaže Stichnoth. On pojašnjava kako nema veze koja bi se mogla smatrati kauzalnom.

No rasprava još nije završena. Stručnjaci MMF-a su malo precizirali svoje rezultate, predstavili ranije rezultate i pokušali odrediti točku na kojoj se nejednakost počinje negativno odražavati na rast.

Nejednakost se povećava

Neke nalaze ne poriče nijedan ekonomist. Na primjer, da obitelji s manjim primanjima manje investiraju u obrazovanje – i tako imaju još manje šanse na tržištu rada. Nema sumnje ni da se nejednakost povećala u većini zemalja. Za MMF je to „jedan od najvećih izazova našeg doba". OECD podsjeća da u njegovih 35 zemalja članica u posljednjih 30 godina jaz između bogatih i siromašnih nikada nije bio ovako velik.

Razvoj u svijetu je sličan. „Nejednakost je, kada je riječ o dohotku, porasla u svim svjetskim regijama", piše u Svjetskom izvještaju o nejednakosti. Znači li to da nema nade? Ne, kaže Holger Stichnoth: „Globalno se stanje u posljednjih 30 godina poboljšalo u zemljama koje su ranije bile vrlo siromašne. Oni koji su najviše profitirali od razvoja situacije su oni sasvim bogati, te srednji sloj u Kini i ostalim zemljama Azije."

 „No čak i kada se globalna nejednakost smanji – to je samo slaba utjeha za one koji nemaju ništa od toga", kaže Stichnoth. Među njima je i srednji i niži sloj u Europi i SAD-u. Globalno gledano moguće je da oni imaju pristojne prihode, ali njihove plaće nisu porasle, kako to pokazuje Svjetski izvještaj o nejednakosti. Druge studije čak pokazuju da se primanja srednjeg i nižeg sloja smanjuju.

Pitanje je mogu li se vlade suprotstaviti tom trendu. Jer, za to u državnim proračunima nema novaca. Gotovo sve zemlje su 80-ih godina privatizirale velike dijelove svog državnog vlasništva. „Zemlje su postale bogatije, ali vlade su siromašnije", piše u Svjetskom izvještaju o nejednakosti, a to, kako se ističe, smanjuje manevarski prostor u borbi protiv nejednakosti.