Josip Juratović: „U BiH se mora tražiti alternativa“

DW: Gospodine Juratoviću, u Stuttgartu ste prisustvovali okupljanju uspješnih Bosanaca i Hercegovaca u Njemačkoj i susjednim zemljama. Što ovakva okupljanja znače za budućnost ne samo BiH nego kompletnog Zapadnog Balkana?

Josip Juratović: „Već dugo prisustvujem ovakvim skupovima. To su jako bitni skupovi na kojima se susreću uspješni ljudi koji su porijeklom sa Zapadnog Balkana. To je neka vrsta snage. Osjeća se da nas ima mnogo koji smo uspješni vani. Jako bi mi bilo drago ako bi se taj uspjeh prenio i na zemlje iz kojih potječemo. Upravo sada, u situaciji gdje mnogo mladih odlazi i napušta zemlju, bilo bi dobro kada se ta energija i iskustva, koja se pokupe u inozemstvu, prenesu u zemlje našeg porijekla. Jedan od glavnih ciljeva Berlinskog procesa je jačanje tržišta u regiji i jačanje infrastrukture. Manje-više se sve okreće oko ekonomskog procesa i uspjeha i mislim da bi to iskustvo sada bilo potrebno prenijeti upravo u te zemlje gdje bi se konačno pokrenula ekonomija, dakle da motor krene iz tih zemalja, kako ljudi ne bi odlazili."

Spomenuli ste Berlinski proces. Jeste li zadovoljni rezultatima koji su do sada postignuti i koji su najveći problemi s kojima se susreće Berlinski proces?

„Ja sam jedan od, ne mogu reći inicijatora, ali nosilaca ideje tog Berlinskog procesa i jako sam trijezan postao po tom pitanju jer imam osjećaj da su, kada govorimo o Berlinskom procesu, to manje-više susreti na najvišem nivou. Što se tiče realizacije tamo dogovorenog, sve je presporo jer jednostavno u regiji upravo nema onoga što je najpotrebnije, a to je regionalna suradnja na privrednom planu, a oko toga, što je i logično, stoji politika. Politika mora jasno dati signal da želi jačati tržište u cijelokupnoj regiji. Tu imamo ogromne nedostatke i jako sam nezadovoljan s onim što je do sada postignuto i kojom se brzinom sve pokreće. Vidite, zemlje u regiji svake godine napušta stotine tisuća mladih ljudi, odlaze cijele obitelji jer jednostavno više nemaju vjeru u budućnost i mislim da je politika tu prije svega odgovorna za to, ali i da politika konačno sada mora početi, konkretno u regiji surađivati i stvarati tržište i time platforme za uspješan biznis i investicije ili će polovica mladih napustiti tu regiju."

„Građani se moraju osvijestiti"

Na Zapadnom Balkanu, posebno u onim zemljama koje nisu članice EU-a, se s nestrpljenjem očekuje novi zakon o useljavanju u Njemačku. Mnogi na Zapadnom Balkanu sjede na spakiranim koferima.

„Znam da će mnogi napustiti regiju, ali ja ne mogu iz Njemačke u kojoj se dobro živi reći čekajte da dođu bolja vremena To je jedan od razloga zašto se pod hitno mora nešto poduzeti da se u regiji stvori perspektiva za ljude. To prije svega mora odraditi politika. Moram iskreno reći da je politika jedna strana, međutim, građani i društvo su druga strana te medalje. Građani i društvo permanentno biraju politike koje upravo više od 25 godina održavaju takvo stanje. Ne znam kada će se jedanput taj narod osvijestiti. U svakom slučaju je potrebno da se konačno osvijestimo i da znamo i da shvatimo da su stranke koje nose nacionalni predznak, bez obzira koje nacije, najveći neprijatelji svojih naroda.

Stječe se dojam da građani, posebno mladi, bježe od problema jer smatraju da ne mogu ništa promijeniti. Kakva su Vaša iskustva s mladima i političarima sa Zapadnog Balkana? Ima li potencijala među mladim?

„Mislim prije svega da imamo političare koji su prije svega nastali kroz stranke, ali na taj način da su bili poslušni vođi. Nemamo demokratskih stranaka i u strankama nemamo dovoljno ljudi koji imaju određene kvalitete i sposobnosti. Zato imamu politiku kakvu imamo. A narod bira onu politiku kakva se nudi. Tu je ustvari najveći problem. Politikom sam se počeo baviti sa 16 godina jer sam bio svjestan da ako želim bolju budućnost moram se angažirati. To je upravo najveći problem jer se mnogo mladih angažira u različitim nevladinim organizacijama, inicijativama i organizacijama, a premalo u političkim strankama. Lijepo je iz nevladinih organizacija kritizirati postojeće društvo, ali gdje je transmisija u stranci, jer na kraju krajeva u parlamentima sjede parlamentarci koji su iz stranaka. Druga stvar, posebno što se tiče BiH, mi nemamo sposobne parlamente. Parlamenti su manje-više nefunkcionalni zato jer su pod kapom tih nacionalnih vođa stranaka. Parlament kao najviši organ demokratskog sustava koji je i reprezentant naroda je nefunkcionalan. Tome treba posvetiti puno više pažnje."

U čemu je problem?

„Problem je u tome da društvo mora pokušati tražiti alternative. Poduzetnici su tu najiskusniji. Ako jedan biznis ili sistem ne funkcionira, oni onda traže novi. Ako neki biznis propadne onda se iz toga uči i pokušava se naći alternativa. Tako nešto se mora početi razvijati u društvu. Sami moramo graditi društvo. Jedno vam sigurno mogu reći: izvana nitko dolje neće moći izgraditi društvo. Mi izvana možemo dati pomoć i sugestiju, ali na kraju krajeva 90 % posla moraju dolje odraditi. Apsolutno ne prihvaćam kritiku da je za postojeću situaciju, da li u BiH ili u cijeloj regiji, kriv netko izvana, bilo da je riječ o Amerikancima, Rusima, Kinezima, a na kraju krajeva i EU-u. To je obmana. Takve priče su obmana od strane onih koji nemaju alternativu."

„U BiH nemamo s kim razgovarati"

U zemljama Zapadnog Balkana se ponekad čuje da je Europskoj uniji, ali i Njemačkoj, dosta više problema na Zapadnom Balkanu. Je li EU-u i Njemačkoj više dosta Zapadnog Balkana?

„Nije nam dosta Zapadnog Balkana. Međutim, činjenica je da momentalno, ako gledamo na globalne razmjere, postoje druga žarišta. Ali, budimo iskreni. S kime da pregovaram u BiH? Nemamo uspostavljenu vladu. Uspostavili su parlament da bi dobili plaće, ali nema vlade. Dakle, imate neku tehničku vladu koja se fino ukomotila i koja želi tako ostati vijeke vjekova. Ustvari, mostarska situacija prelazi na cijelu BiH, barem na Federaciju BiH. Sada mi recite s kim treba da pregovaram? Koga trebam uzeti za sugovornika, jer nemam vladu koja je izabrana na zadnjim izborima. Na kraju krajeva dolazimo u poziciju da su nam isti sugovornici već 20 godina. A to su ljudi koji su iz stranaka s nacionalnim predznakom i koji nam stalno govore da je drugi kriv. Druga strana je kriva. Koje god rješenje ponudili uvijek se nađe problem. Ustvari, tamo se ne traži rješenje jer se traži način kako zaobići rješenje koje se nudi s bilo koje strane. Jer je njihovo rješenje za njih najbolje rješenje."

„Njihovi žiro-računi su debeli, imaju vile, imaju kojekakve biznise u sjeni. Zašto bi oni htjeli u EU? Oni se plaše sindroma Sanader. Zamislite da uvedemo Poglavlje 23/24. Pola njih bi možda završilo u zavoru. Barem tako mislim. Dakle, oni ne žele u EU. To je sve obična laž i priča. Oni pričaju da žele u EU, a mole boga da do toga nikada ne dođe. To je činjenica. Dakle, ako se to zna, onda narod konačno mora pokušati pronaći alternativu. Jedino ako i narodu odgovara taj sustav. I to je pitanje. Mnogima je u tom sustavu očigledno lagodno. Ne moraju razmišljati. Negdje tamo rade kao činovnici, pa nešto zarade na crno i fino se živi. Zašto bi se netko trudio i mučio ako može lagodno živjeti. To je društveni problem i oko toga se moraju konačno pozabaviti mladi. Jer na kraju krajeva neće moći svi otići van. I ja sam izašao van. Ja sam sada uspješan. Ali sam počeo u proizvodnji na pokretnoj vrpci. I prvo sam bio neka vrsta sluge. Moraju znati da rijetki uspijevaju. Uglavnom su građani drugog reda, nedovoljno plaćeni i iskorištavani. Ako im je to draže, ako im je maćeha draža od majke, onda im ja ne mogu pomoći. Razlika između omladine nekada i sada je što se današnja omladina ne bori. Oni napuštaju zemlju i to je tragedija. Ne znam što će biti. Mene jako zabrinjava cijela situacija. Sustavi to neće izdržati. Pojavljuje se situacija gdje se bojkotiraju parlamenti, gdje se ne izlazi na izbore... To je apsolutno pogrešan put."

Josip Juratović je zastupnik SPD-a u njemačkom parlamentu Bundestagu i predsjednik Odbora za odnose sa zemljama jugoistočne Europe. Podrijetlom je iz Hrvatske.