Zbog čega je došlo do sukoba Kine i Filipina?

Prošlog vikenda su u blizini grebena Second Thomas Shoal zabilježene dvije kolizije. Brodovi Kineske obalne straže su s tog prostora potisnuli dva filipinska plovila – jedan brod za opskrbu i jedan brod Obalne straže Filipina (naslovna fotografija). Pritom je došlo i do okršaja dviju strana. Nitko u incidentu nije ozlijeđen. 

Dvije zemlje se međusobno optužuju da je druga strana povrijedila teritorijalne vode Pekinga, odnosno Manile. Greben je dio arhipelaga Spratly, oko kojeg se nekoliko susjednih zemalja u Južnokineskom moru spore već desetljećima.

Prijateljstvo i pozitivna energija

Početkom godine je vladalo sasvim drugačije raspoloženje. Kada se filipinski predsjednik Ferdinand Marcos Junior u siječnju u Pekingu sastao sa Xijem Jinpingom, on je naglasio „prijateljstvo“ koje povezuje dvije države. Kina je zauzvrat priopćila da „s više pozitivne energije želi doprinijeti miru i stabilnosti u regiji“.

Dvije strane su, kao konkretnu mjeru, htjele etablirati izravnu vezu za slučaj potrebe, kako bi mogli brzo i jednostavno međusobno komunicirati ako se dogodi kakva eskalacija na području Južnokineskog mora. Kina je osim toga obećala investicije u visini od 22 milijarde američkih dolara na Filipinima. 

Neprijateljstvo umjesto prijateljstva

Dva mjeseca nakon toga od prijateljstva i pozitivne energije nije bilo baš puno traga. U ožujku su Filipini optužili Kinu da je u više navrata usmjerila vojni laser prema brodu filipinske Obalne straže. U kolovozu je Obalna straža Kine vodenim topovima „zapucala“ na jedan filipinski brod. Početkom listopada Kina je položila plutajuće vodene barijere kako bi Filipincima otežala pristup grebenu Second Thomas Shoal. Filipinci su uklonili barijere. I najnoviji incident se dogodio prošlog vikenda, s već spomenutim okršajem dviju strana.

Po navodima filipinskog ministra vanjskih poslova Enriquea Manaloa, propali su svi pokušaji Manile da s Pekingom komunicira preko „vruće linije“ etablirane nakon siječanjskog susreta.

Poprište sukoba

Second Thomas Shoal je već godinama poprište kinesko-filipinskih sukoba. Radi se o grebenu koji je dio arhipelaga Spratly. Nalazi se oko 200 kilometara od obale filipinskog otoka Palawan, a time i unutar takozvanog “isključivoga gospodarskog pojasa“ te azijske zemlje. Upravo je tako i filipinsko veleposlanstvo u Njemačkoj na upit DW-a pismeno objasnilo incident prošlog vikenda: “On se dogodio unutar ekskluzivnoga gospodarskog pojasa Filipina“.

Greben je istovremeno skoro 1.000 kilometara udaljen od teritorija koji je nesporno -kineski. Filipinci su tako 1999. dali nasukati jedan brod (BRP Sierra Madre), nakon čega je taj brod zauzela skupina marinaca, čime su Filipini demonstrirali kako polažu pravo na taj greben. Vojska je do danas tamo stacionirana. 

Brod već godinama hrđa, hitno mu je zapravo potreban servis. Ali upravo to Kina pokušava spriječiti od početka ove godine. Bill Hayton iz Azijsko-pacifičkog programa Chatham Housea i urednik magazina „Asian Affairs”, za DW kaže: “Mislim da Kina želi da hrđa taj brod kompletno uništi. A to bi značilo da ga Filipini više ne mogu zauzimati, i Kina bi onda možda mogla pokušati da se tamo etablira.”

Konkurencija Kine i SAD-a

U nešto širem kontekstu, kaže Hayton, Kinezima nije važan samo taj greben. Posljednje događaje se može shvatiti kao reakciju na vanjskopolitički zaokret Filipina, kaže stručnjak. Marcos Jr. je, za razliku od svog prethodnika, Rodriga Dutertea, „odlučio surađivati s SAD-om”, odnosno odlučio je “da se brani protiv kineskih postupaka u Južnokineskom moru”.

Filipini su naime u travnju 2023. sklopili prošireni obrambeni sporazum s SAD-om, ali su ujedno i deklarirali četiri nove lokacije za moguće američke vojne baze – sve se nalaze na sjeveru zemlje, odnosno u blizini Tajvana i Južnokineskog mora.

Razni promatrači su pretpostavljali da je Kina možda smatrala kako u aktualnoj situaciji u kojoj su Amerikanci fokusirani na ratove u Ukrajini i konflikt između Izraela I Hamasa, vidi svoje šanse da proširi svoju zonu utjecaja. Hayton u to ne vjeruje. „Američka vojska je prilično Velika organizacija. Ona ima dovoljno resursa da se koncentrira na Južnokinesko more, pa i u slučaju da se pozornost svijeta fokusira na neke druge strane.”

Javna diplomacija

Sama činjenica da se teritorijalni spor sve više odvija pred očima javnosti je posljedica još jednog zaokreta filipinske strategije. U siječnju je Marcos Jr. bivšeg filipinskog generala Eduarda Añoa imenovao za novog nacionalnog savjetnika za sigurnost. Año je odlučio objaviti ono što se dogodilo u Južnokineskom moru. Od tada se na filipinskim brodovima nalaze i snimatelji koji tako dokumentiraju filipinski pogled na ovaj spor. „Filipini svjesno i namjerno koriste video-snimke i javnu diplomaciju. Tako žele potencirati probleme koje imaju s Kinom.” U stvarnosti događaji koji su se odvijali proteklih tjedana i mjeseci nisu baš stvarna eskalacija. Takva šikaniranja i trzavice su svakodnevica u Južnokineskom moru. Novost je samo da se te stvari sada iznosi pojačano u javnost.

2016. su također Filipinci bili ti koji su teritorijalne trzavice u Južnokineskom moru „lansirali“ o orbitu međunarodne pozornosti. Tada je Manila inicirala proces arbitraže pred Stalnim arbitražnim sudom u Den Haagu. Sud je tada u svojoj odluci odbacio kineske ekspanzivne zahtjeve u Južnokineskom moru, te ih označio neopravdanima. No, Stalni arbitražni sud tada nije donio odluku o tome kojoj strani pripada koji otok i koji greben. Kina je pravnu obvezujuću sudsku odluku ignorirala i nazvala je „ništavnom“.

Filipinska strategija obrane od Kine te istovremeno pojačano iznošenje tog konflikta u javnosti po Haytonovom mišljenju bi moglo uroditi plodom, ali samo pod sljedećim uvjetima: „Mislim da bi oni morali ovaj konflikt povezati s regijom, označiti ga kao problem jugoistočne Azije, te ga sveukupno gledajući povezati još više s međunarodnim pomorskim pravom, odnosno poretkom koji se temelji na poštivanju određenih pravila.“ Mora se, kaže naš sugovornik, jasno signalizirati regionalne i globalne dimenzije konflikta. Filipinsko veleposlanstvo u Njemačkoj za DW je potvrdilo upravo tu namjeru: „Konvencija Ujedinjenih naroda o pomorskom pravu i arbitražna odluka o Južnokineskom moru iz 2016. su dva uporišta politike i djelovanja Filipina u Južnokineskom moru.“

Konflikt je moguće riješiti

„Na papiru je relativno lako riješiti konflikte“, smatra Hayton. S obzirom na to da su sva polaganja prava na ta područja tijekom povijesti - bez obzira od strane Kine, Vijetnama ili Filipina – zapravo dvojbena, trebalo bi se prihvatiti status quo. Otoci, grebeni i pješčani sprudovi, koje danas kontroliraju određene države, trebali bi ostati zaposjednuti. Pitanje korištenja resursa – poput ribolova ili eksploatacije nafte i plina – moglo bi se riješiti pregovorima u okviru Međunarodnog pomorskog prava, dakle „United Nations Convention of the Law of the Sea" (UNCLOS)."

Zbog čega se onda ne prakticira takva rješenja? Razlog je ponajprije činjenica da je Kina, kako kaže Hayton, odlučila forsirati “ne baš pametan povijesni narativ po kojem Kini pripada sve što je u Južnokineskom moru, iako puno činjenica govori protiv te teze.”

A da Kina ne želi odustati od svoje pozicije, potvrđuje i odgovor veleposlanstva te zemlje u Njemačkoj na upit DW-a kojim smo tražili intervju o ovoj temi. Veleposlanstvo ne želi odgovarati na pitanja DW-a te umjesto toga upućuje na priopćenje Ministarstva vanjskih poslova u Pekingu, koje je filipinske aktivnosti proglasilo ilegalnima. Jedan glasnogovornik Ministarstva je rekao: “Želim naglasiti da se Ren'ai Jiao (kinesko ime za Second Thomas Shoal, nap. red.) nalazi u kineskim teritorijalnim vodama. Filipini su protupravno nasukali svoj ratni brod na Ren'ai Jiao. Taj potez predstavlja tešku povredu teritorijalne suverenosti Kine."

Iskaz protiv iskaza

Glasnogovornik je dodao: „Filipini su u više navrata izričito obećali da se odšlepati vojni brod koji su na Ren'ai Jiao namjerno i protupravno dali nasukati.“ To navodno obećanje Filipina o uklanjanju broda je novi zaokret u konfliktu. A sve je pokrenuo filipinski kolumnist Rigoberto Tiglao, koji je ustvrdio kako je bivši predsjednik Filipina Joseph Estrada 1999. obećao uklanjanje broda. Kolumnist još uvijek nije ponudio dokaz za tu tvrdnju, ali je predsjednik Marcos Jr. naglasio: „Ne znam za takav dogovor ili sporazum o tome da Filipini uklone svoj brod, u ovom slučaju je to BRP Sierra Madre, s vlastitog teritorija iz Ayungin Shoal (filipinsko ime za Second Thomas Shoal, nap. red.)“, rekao je Marcos. I dodao kako taj sporazum, ako uopće postoji, opoziva. 

Kao i u mnogim drugim slučajevima u Južnokineskom moru, i ovaj put se radi o tome da se sučeljavaju iskaz protiv iskaza, odnosno aspiracije jedne strane protiv aspiracija druge strane na jedan dio te regije.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu