Kad hoćeš državni posao: za manjine su vrata zatvorena

„Kada je riječ o zapošljavanju, osjećaš se vrlo diskriminirano jer je prvi dojam kad se prijaviš za posao boja tvoje kože, a ne znanje", kaže Ramaduš Limani (na slici gore), pripadnik aškalijske etničke zajednice na Kosovu. Diplomirao je na smjeru Bankarstvo, Financije i Računovodstvo. Pet puta je konkurirao za različite pozicije u tri državne institucije na Kosovu, ali je u većini slučajeva bio odbijen nakon usmenog intervjua.

„Do trenutka kada sam diplomirao na fakultetu, imao sam veliki entuzijazam da postanem netko važan u našem društvu, ali nakon diplome shvatio sam da su barijere s kojima se suočavamo kao zajednica izuzetno velike", kaže Limani, čija je želja da radi u državnim institucijama ostala neispunjena.

Kosovo - kvote koje se ne ispunjavaju

Pritom, od 2010. zakon na Kosovu definira zastupljenost nevećinskih zajednica u državnoj službi - kroz minimalnu kvotu od 10 posto na središnjoj razini i proporcionalnu zastupljenost prema demografskoj strukturi na općinskoj razini. Deset godina kasnije, u izvješću OESS-a iz 2020. od 24 općine koje su analizirane, samo njih 10 ispunilo je minimalni prag za opću zastupljenost zajednica u državnoj službi.

„Prema najnovijim podacima, samo 0,3 posto svih državnih službenika dolazi iz romske, aškalijske i egipatske zajednice, dok je njihov udio u društvu prema statistici iz 2011. znatno veći", kaže Isak Skenderi, direktor organizacije „Glas Roma, Aškalija i Egipćana" na Kosovu.

Prema popisu stanovništva iz 2011. na Kosovu živi 8.824 Roma, 15.436 Aškalija i 11.524 Egipćana, najviše u općinama Uroševac, Kosovo Polje, Đakovica, Peć i Prizren.

Važnost obrazovanja

Da bi uopće mogli doći u poziciju prijaviti se za neki dobar posao, pa i u institucijama, mladi moraju imati kvalitetno i kontinuirano obrazovanje. „U tom smislu imamo dvije stvarnosti: jedna je da nedostatak odgovarajućeg obrazovanja ovih manjinskih zajednica čini da nisu konkurentne na tržištu rada, posebno kad je riječ o radnim mjestima u državnim institucijama. S druge strane, imamo situaciju u kojoj postoji nespremnost institucija da zapošljavaju i pružaju prilike za zapošljavanje članovima ovih zajednica, oni su izloženi stigmi anticiganizma", rekao je Skenderi.

Prema izvješću organizacije Internews Kosovo, „Sveučilište u Prištini ne zapošljava osobe s invaliditetom, niti ima zaposlenih iz nevećinskih zajednica. U internom pravilniku institucije nema odredbi koje omogućuju lakše zapošljavanje osoba iz ove kategorije."

Urma Menekše jedna je od rijetkih prosvjetnih radnica iz manjinskih zajednica u javnim školama na Kosovu. Od 2020. radi kao učiteljica romskog jezika i kulture u osnovnoj školi „Mati Logoreci" u Prizrenu. „Mislim da bi trebali imati kvote za zapošljavanje romske, aškalijske i egipatske zajednice, ali te kvote ne bi trebale biti zloupotrebljavane jer se ne može samo jednom potvrdom dokazati da netko pripada manjinskoj zajednici. Naime, često se događa da većinska zajednica to zloupotrebljava, primjerice, koriste kvote na sveučilištima kako bi se prijavili i završili školovanje", kaže Menekše.

Pitanje je: Biste li u pekari kupili kruh od tamnoputog prodavača?

„Ključ za uključivanje manjinskih zajednica u društvo upravo je kroz zapošljavanje, jer se kroz to razvija suživot koji imamo jedni s drugima. To može biti reakcija nekoga kad ode u pekaru, a prodavač je mlada osoba tamnije puti. Hoće li to utjecati na to da li će mušterija kupiti kruh ili ne", rekao je Isak Skenderi iz organizacije Glas Roma, Aškalija i Egipćana.

Skenderi također kaže da stigma koja odavno postoji utječe na to da su neki građani nevoljni raditi s Romima, Aškalijama ili Egipćanima.

Na Kosovu je kreirana nacionalna platforma za zaštitu od diskriminacije za zajednice Roma, Aškalija i Egipćana. U razdoblju lipanj 2022. - studeni 2023. prijavljeno je 39 slučajeva diskriminacije, dok se 18 njih trenutno razmatra u nadležnim institucijama.

Albanija - etnički homogena zemlja

Za razliku od Kosova, Albanija nema zakonom definirane kvote za zapošljavanje u državnim institucijama. Pripadnici nacionalnih manjina ostvaruju svoja prava i slobode u skladu sa Zakonom o nacionalnim manjinama, koji ne predviđa posebne uvjete za njihovo zapošljavanje.

Ovo se može objasniti činjenicom da je, prema podacima popisa iz 2011., Albanija uglavnom etnički homogena zemlja. Osobe koje su se izjasnile kao pripadnici etničkih manjina čine manje od 2 posto populacije od ukupno 2,8 milijuna stanovnika.

Romina Sefa, predsjednica Centra za socijalnu podršku u Tirani, smatra da bi stvaranje kvota za mlade Rome i Egipćane koji imaju odgovarajuće obrazovanje bilo važno za cijelu zemlju. „Imamo generacije koje su diplomirale prethodnih godina, ali vrlo malo njih, 3-4 osobe, uspjelo se zaposliti u javnoj administraciji. Iako ispunjavaju sve kriterije, nisu zaposleni", objašnjava Romina Sefa.

Nije dobila ni neplaćenu praksu nakon fakulteta

Vera Hodža pripada egipatskoj zajednici u Albaniji i prije nekoliko godina je konkurirala u državnim institucijama za neplaćenu praksu u sklopu Nacionalnog programa za praksu, ali unatoč tome što je ispunjavala sve kriterije, nije bila primljena.

„Tek sam završila osnovne studije iz geografije i vidjela sam to kao dobru priliku da steknem više iskustva. Nisam bila primljena, niti sam obaviještena zašto, iako sam imala svu potrebnu dokumentaciju. Kad sam postala aktivistica, na svakom sastanku s predstavnicima javnih institucija govorili su - postoje prilike, ali vi ne konkurirate," kaže Hodža.

Još uvijek nema sretnog kraja

Veri Hodži, baš kao i Ramadušu Limaniju s početka ove priče, njihove su zemlje zatvorile vrata. Ipak, oni nisu odustali od želje da rade i izgrade karijere u područjima za koja su se školovali. Oboje rade u organizacijama civilnog društva u zemljama u kojima su odrasli.

Limani sada radi kao službenik za financije u organizaciji „Glas Roma, Aškalija i Egipćana", dok Hodža surađuje s raznim međunarodnim organizacijama i nastavila je studije kako bi postala prosvjetna radnica. (Naša sugovornica se zapravo ne zove Vera Hodža, ali budući da je u fazi prijave za posao, boji se da bi objavljivanje njenog pravog imena moglo naškoditi izboru).

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Emiteri mira: Osnaživanje mladih novinara kao izvjestitelja o miru" u organizaciji Regionalnog ureda za suradnju mladih Zapadnog Balkana (RYCO), i u suradnji s DW.