Kad su Nijemci u njemačkim školama manjina
17. listopada 2010Scena s velikog odmora u jednoj berlinskoj školi: jedan njemački učenik stoji po strani, turski i arapski dečki ga guraju. O takvim scenama priča i Salahdin Said, maturant iz Berlina koji je u njemačkom glavnom gradu rođen i sebe vidi kao Nijemca. Uopće ne želi reći odakle njegova obitelj potječe, jer želi da ga se percipira kao Nijemca. Ali upravo to uočava kao problem na školskom dvorištu svoje škole. Tamo se, priča, okuplja grupa turskih učenika i na turskom komentira zadnji nastavak neke turske ili arapske serije. "Svi se smiju i onome, tko nije u toj grupi, čini se da njoj ni ne pripada, da mora negdje sam po strani provesti školski odmor i da ne može tako lako naći prijatelje", objašnjava Salahdin.
"To je jednostavno proganjanje manjina"
No, autsajder, u takvim konstelacijama, ne postaje samo Nijemac, nego bilo tko, tko se trudi u školi ili sudjeluje aktivno u nastavi. On mora računati s pogrdnim komentarima, podbadanjima, i to ne samo verbalnima, i prije svega - s izolacijom. Wilfried Seiring, bivši direktor službe za berlinske škole ukazuje kako puno migranata na taj način jača svoje samopouzdanje i osjećaj vrijednosti. "Oni loše govore njemački, znaju da neće završiti školu, a to znači i da ne mogu nastaviti profesionalnu izobrazbu, njihova perspektiva je, dakle, vrlo ograničena. A s druge strane, sada su šefovi jedne bande ili grupe koja ima moć izolirati druge. To je jednostavno proganjanje manjina", smatra Seiring.
Njemačka ministrica obitelji Kristina Schröder nalazi za to puno oštrije riječi - ona smatra da se njemačka djeca napadaju jer su Nijemci i tvrdi da je to "jedan oblik rasizma".
Više integracije ili posebne ponude za strane učenike?
Za mnoge je mobing među učenicima postao skandal tek od kada je izašlo na vidjelo da su i Nijemci žrtve. Učiteljica Michaela Ghazi potvrđuje porast agresije učenika stranog porijekla prema njemačkim učenicima i nastavnicima. U najgorim slučajevima, kaže, riječ je o verbalnim napadima i primjeni nasilja u obliku naguravanja i laktanja. Ali ono što je uvijek prisutno je stalno odbacivanje, zid. "Zamislite da idete na posao i znate da vas tamo nitko ne voli", objašnjava učiteljica. Mišljenja se razilaze oko toga kako bi škole trebale postupati prema učenicima stranog porijekla. Tražiti više integracije ili nuditi posebne ponude za muslimane? Wilfried Seiring je mišljenja da je rješenje u jačanju osjećaja pripadnosti školi: "Mi zato pružamo potporu imamima koji se školuju u Njemačkoj i pohađaju islamsku nastavu na njemačkom jeziku. Cjelodnevne škole bi ovu djecu maknule s ulice, iskoristile bi njihove interese za određene stvari i mogle bi im dati osjećaj uspjeha. A to bi sigurno pomoglo njihovoj integraciji."
Učitelji bi trebali biti taktičniji
Do sada djeca idu u školu u Njemačkoj većinom samo do podne. Učeniku Salahdinu se ne sviđa ona stara podjela uloga - na jednoj strani Nijemci, na drugoj takozvani stranci - i traži veći senzibilitet učitelja. Učitelji ne bi smjeli djecu stranog porijekla zvati "strancima", smatra on. Oni bi, po njegovom mišljenju, trebali govoriti: "vi ste Nijemci", trebali bi stalno ponavljati: "Nijemci u ovom razredu", tako da se netko tko bi rado želio postati Nijemac, uskoro može i osjećati kao Nijemac. S druge pak strane, argumentira on, ako neki učenik stalno sluša da je stranac, onda se s vremenom počne i ponašati kao stranac.
Autor: Axel Rohwolt / Dunja Dragojević
Odg. urednik: Anto Janković