Kad su roditelji vlasnici, a djeca radnici

Agrokor i još neke hrvatske obiteljske tvrtke našle su se jučer (18.3.) u Zagrebu na jednom mjestu i to na drugoj po redu međunarodnoj konferenciji nazvanoj “Budućnost obiteljskih tvrtki“ u organizaciji tjednika Lider. Iako su obiteljske tvrtke otpornije na krizu i recesiju moglo se čuti kako stanje nije dobro. Prema anketi Lidera poduzetnici muku muče s lošom naplatom, velikim nametima i visokim kamatama. Polovina njih je zbog takve situacije otpustila radnike ili smanjila plaće.

Imaju petero djece, a jedno od njih je obiteljska tvrtka

Mirjana i Ivan Topčić vlasnici su zagrebačke tvrtke Tim Kabel koja se od 1994. godine bavi veleprodajom kabela i vodiča. Mirjanu i Ivana jednog će dana naslijediti dva sina i kćer koji već godinama peku zanat pod okom roditelja. Mirjana kaže da će teško napustiti tvrtku, ali takvo što je neizbježno: “Imamo četvero djece plus firmu. Petero djece imamo i s podjednakom odgovornoću se odnosimo prema svima njima. Neće nam biti svejedno što će i kako će biti kada izađemo iz upravljanja. Vrlo rado ćemo doći i pomoći savjetom, ukazati na nešto što oni nisu vidjeli ili primijetili. Dok god budemo mogli hodati nastavit ćemo dolaziti.“

Suprug Ivan ističe kako su duboko emotivno vezani za firmu. Misli kako su djeci već trebali predati ključeve tvrtke, dok se Mirjana boji da im ne bi nametnuli previše obaveza.

Kriza nije ni zaobišla ovu zagrebačku obiteljsku tvrtku, govori Ivan. “Strast koju imamo je nemjerljiva u odnosu na one tvrtke koje nisu obiteljske. To je najveća pokretačka snaga zbog čega žilavost obiteljskih tvrtki dolazi do izražaja. U ovoj krizi posljednje će propasti obiteljske tvrtke jer su posvećene svom poslu, rade 24 sata i jer su ljudi duboko emotivno vezani za svoju firmu.“

Smatra da je pomoć države dobrodošla, ali istiće da će državnu pomoć na koncu dobiti oni koji su u dubokoj krizi i zbog kojih je zapravo došlo do krize. “To će biti upropaštena sredstva. Pomoć treba dati dobrima, a ne onima koji su u krizi. Godinama u brodogradilišta trpamo enormne novce. Što bi s tim novcima mogli napraviti da su završili u firmama s dobrim projektima!“ Iako je Ivan direktor firme, za svaku odluku pita suprugu Mirjanu koja mu je, kako kaže, najpouzdaniji partner i velik oslonac.

Mama mu je direktor

Bernarda Cecelja vlasnica je tvrte Bernarda. Proizvodi krevete i madraca od 1998. Počeli su s 13, a danas zapošljavaju više od 150 radnika u tri tvornice. Madraci i kreveti ne završavaju samo u Hrvatskoj već diljem svijeta. “Počeli smo tvrtku stvarati od ničega i nastojimo i ubuduće održati ovaj biznis“, kaže Cecelja. Smatra da kriza teže pogađa velike tvrtke u odnosu na one obiteljske. Pad prodaje nije zabilježen, jer su bili pripremljeni. Morali su otpustiti jedan broj radnika, a ostalima smanjiti plaće. Uloženo je u novu tehnologiju i proširenje tržišta.

Bernardin sin Boris Perovski od prvog je dana u tvrtki, prošao je sve radne procese, a danas zajedno s majkom ravnopravno odlučuje o budućnosti tvrtke. Po struci je informatičar, a , kako kaže, spreman je i preuzeti obiteljski biznis. “Čovjek mora biti 24 sata angažiran i to je ono što mene razlikuje od mojih kolega koji rade negdje drugdje. Kad im završi radno vrijeme mogu se posvetiti svojim hobijima što kod mene nije slučaj.“ Kaže kako poslodavca ne bi mijenjao. Njegova je vizija tržištu ponuditi najbolje krevete i madraca za, kako kaže slogan tvrtke, bolji san.

Autor: Goran Prokopec

Odg. urednica: Marijana Ljubičić