Kada glazba čini bolesnim
10. veljače 2014
Na bolove u prstima žalio se još i Robert Schumann, kao i Leon Fleischer koji svoju desnu ruku iz istih razloga nije mogao koristiti gotovo 30 godina. Njih su dvojca patili od fokalne distonije, odnosno takozvanog „grča glazbenika“, bolova koji nastaju uslijed ponavljanja jednih te istih pokreta prstiju. Od bolova zbog upale palca na ruci patio je i pijanist Murray Perahia kao i mnogi drugi njegovi kolege ali i violinisti. Od drugih klasičnih tegoba kojima su izvrgnuti glazbenici, poznat je i slučaj gubitka glasa poznatog tenora Rolanda Villazona.
Drugim riječima, moglo bi se reći da glazbenici pate od tjelesnih preopterećenja isto onoliko koliko i profesionalni sportaši. No, dok je medicina sporta već odavno istražena i etablirana, grana medicine koja se bavi isključivo problemima i bolestima glazbenika za sada je još uvijek u povojima. Neke glazbene škole i akademije doduše u svojim okvirima imaju i posebnu ambulantu, no u njima obično radi tek jedan jedini liječnik. Utoliko je još posebnija i egzotičnija najnovija ambulanta za glazbenike u Düsseldorfu. Nju je prije dvije godine osnovao glazbeni novinar i liječnik Wolfram Goertz. Ambulanta se nalazi u okviru Sveučilišne klinike ovog grada, povezana je s njezinim neurolozima, ortopedima, kirurzima, psiholozima i fizioterapeutima. Ovo mjesto pruža mnogim glazbenicima iz Njemačke, Europe, ali i izvan nje, možda posljednju nadu nakon dugogišnjih odiseja traženja pomoći zbog bolova i drugih smetnji.
Liječniku – s instrumentom
„U pravilu je doista tako da pacijenti koji dolaze u našu ambulantu iza sebe već imaju dva ili tri posjeta specijalistima koji nisu mogli pronaći uzroke njihovih tegoba. Naime, ti liječnici ih nisu pregledali u trenucima kada pacijent svira svoj instrument. A upravo to je odlučujuće“, kaže Wolfram Goertz. I zato njegovi pacijenti na pregled u ambulantu sa sobom moraju donijeti i instrument koji sviraju. Liječnici koji ih pregledavaju i sami raspolažu glazbenim iskustvom, odnosno, i sami znaju svirati neki instrument. „Glazbenici naime tijekom sviranja najčešće moraju zauzeti neki „neprirodni“ položaj. S vremenom se zbog toga mogu razviti kronični bolovi“, objašnjava ovaj liječnik i dodaje kako je paleta tih sindroma doista vrlo široka. „Riječ je doista o vrlo velikom polju smetnji. Violinisti primjerice imaju često probleme s ramenima, čelisti sa zglobovima na rukama, posebno na palčevima..Trubači i drugi „puhači“ često pate od bolova na usnicama i mišića lica ali se žale i na vrtoglavice. Osim toga, veliki problem je i trema“, navodi Goertz.
Glazbenici kao sportaši
Prije nego neki glazbenik dobije termin u ambulanti, Wolfram Goertz s njim vodi jedan dugačak telefonski razgovor. Nakon prvog pregleda u ambulanti i savjetovanja, glazbenici dobivaju točno razrađeni plan vježbi kojeg se moraju pridržavati. „Važno je da shvate da su oni zapravo kao i vrhunski, profesionalni sportaši. Onako kako se primjerice Usain Bolt prije utruke na 100 metara ugrijava, isto bi se tako svaki glazbenik prije probe ili koncerta morao ugrijavati ili rastezati – i tek onda uzeti svoj instrument u ruke“, navodi Goetz.
On dodaje da njegovi pacijenti prolaze kroz puno različitih pregleda specijalista jer se samo tako mogu odrediti i precizna terapija i vježbe. „Samo zajedničkim razmišljanjem o jednom pacijentu možemo postići pravi rezultat. To je karakteristika medicine za glazbenike. Ovdje, na Sveučilišnoj klinici je to vrlo praktično. Uvijek možemo jednostavno pozvati nekog kolegu liječnika i reći mu – „Dobar dan dragi kolega, imam ovdje jedan problem. Možete li pomoći? I to uvijek funkcionira“, kaže Wolfram Goertz.
Od svog osnivanja do danas, ovu je ambulantu posjetilo više od 500 glazbenika. Ona je u međuvremenu na vrlo dobrom glasu pa ju posjećuju i članovi vrhunskih orkestara. „Kod nas su već bili glazbenici amsterdamskog orkestra Concertgebouw kao i gotovo polovica članova svih njemačkih radio-televizijskih simfonijskih orkestara. 2013. godine smo sklopili ugovor s Filharmonijom iz Duisburga. Mi smo sada njihovi liječnici; brinemo se o pojedinim slučajevima ali i o prevenciji“, završava Wolfram Goertz.