Kako je to biti pedofil?

Tisuće novinara širom svijeta bavile su se pričom Austrijanke Natasche Kampusch koja je godinama bila zatočena u podrumu svog otmičara kao i jednim drugim slučajem u kojem Joseph Frietzl godinama incestuozno zlostavljao svoju djecu. Sociolozi, psiholozi, kriminolozi su pokušali objasniti te slučajeve - no sve odgovore ni oni nisu mogli dati. Kako bi i mogli? Kako objasniti da su neka djevojka ili čak više osoba godinama živjeli i bili seksualno zlostavljani u podrumskim prostorijama a da susjedi, poznanici i niti jedna služba nisu ništa primijetili? Nakon što su na svjetlo dana izašli slučajevi Kampusch i Fritzl, pojavili su se izvještaji o sličnim slučajevima iz SAD-a, Poljske, Italije i Argentine.

Austrijanac Markus Schleinzer je zapravo stručnjak za casting, on je izabrao glumačku ekipu Oscarom nagrađenih filmova "Krivotvoritelji" i "Bijela vrpca". No, priče o Kampusch i Fritzlu su ga se tako dojmile da je odlučio snimiti na tu temu svoj prvi film. Tako je nastao "Michael", film koji je prošle godine nominiran za Europsku filmsku nagradu, a nedavno je dobio i glavnu nagradu na filmskom festivalu u Saarbrückenu. Michael Fuith, filmski "Michael", je tamo nagrađen i kao najbolji glumac. Ovoga četvrtka (26.1.) će Schleinzerov film zaigrati i u njemačkim kinima.

Iz "obrnute" perspektive

Iako je slučaj Kampusch bio emocionalni "okidač" za Schleinzerov film, austrijski redatelj ga ni u kojem slučaju nije pokušao ekranizirati - ni njega niti druge stvarne otmice. Ono što je u njegovom filmu specifično je da pokušava ispričati priču iz perspektive otmičara-pedofila. "Rekao sam si", priča, " da neću tražiti nešto što bi moglo biti zanimljivo ili napeto za moj 'umjetnički rad' i što bih konačno za njega zloupotrebio. I to zato što stvarna patnja pripada stvarnim žrtvama. Ja sam tražio glavni lik koji konačno, i to je možda ono najstrašnije, ne želi ništa drugo nego većina nas: vezu, sreću, ljubav."

Schleinzer se u stvaranju svog filma vodio pitanjem: kako je to biti pedofil? Kad to počneš primjećivati? "Vjerojatno u kasnom pubertetu kada shvatiš da su osobe koje te privlače uvijek iste dobi, a da ti stariš. Onda dođe trenutak u kojem te tetke i bake počnu pitati: kad ćeš nam konačno dovesti neku curu? To sve mora da je strašno", kaže redatelj. On naglašava da svaki pedofil nije i kriminalac: "Pedofilija je sklonost i ima ljudi koji je nikad ne ižive nego traže pomoć ili glasno o njoj progovore. Pedofil postaje kriminalac u onom trenutku u kojem toj svojoj sklonosti popusti, a onda mu postane najvažnije organizirati život tako da izgleda kao 'normalan'. Nema ničega što bolje može sakriti kriminal od normalne svakodnevnice."

U tamnici vlastitih osjećaja

Schleinzerov Michael je neupadljivi, točni, marljivi službenik jednog osiguranja. Njegova sestra vjeruje da ima djevojku u Njemačkoj, a ljudi oko njega znaju samo da uvijek ljubazno pozdravlja. On je čovjek od malo riječi, povučen i uredan - čovjek koji živi u tamnici svojih vlastitih osjećaja. Schleinzer svoju priču priča mirnim slikama i dugim kadrovima, a seksualno zlostavljanje nigdje se ne vizualizira, nego samo asocijativno sugerira. "Ja ne pokazujem slike jer ne vidim u tome smisla. Svi mi znamo o čemu se tu radi. A budimo iskreni: nema ništa strašnije od naše vlastite mašte, naših vlastitih projekcija", objašnjava. Obično se za ovako zahtjevne, karakterne uloge glumci trgaju. No, s ulogom Michaela je stvar bila složenija. Nije lako živjeti s imidžom "filmskog pedofila-otmičara"....

"U prvom trenutku naravno nisam htio igrati tu ulogu. Ali kada sam pročitao cijeli scenarij shvatio sam da je to za mene jedini pravi, inteligentni pristup ovoj temi. Šutnja počinitelja, žrtava, članova obitelji - ona je stvorila zaštitni plašt za počinitelje ovakvih zločina", priča nagrađeni glumac Michael Fuith. On je na koncz zaključio da je važno da se o tome priča izvan bulevarskog tiska, pa je stisnuo zube i rekao: "Ok, pristajem."

Kritičari hvale i Fuithovu glumačku kreaciju i Schleinzerov film kao hladno izrežiran, ali izrazito potresni film - bez voajerizma i bulevarskog senzacionalizma.

Autori: B. Sobolla/ D. Dragojević

Odg. ur.: Z. Arbutina