Kako je živjeti u žarištu zaraze?

"Imate li uza se i jedno i drugo - osobnu iskaznicu i dobru volju?" Njemački vojnik u centru za testiranje u Verlu kod Gütersloha ohrabruje mladu, tročlanu obitelj koja je došla kako bi bila testirana na koronavirus (na naslovnoj fotografiji). Osobne iskaznice imaju. Ali dobro raspoloženje - s tim je mnogo teže. Uplašeno gledaju oko sebe. Njemačka vojska je centar za testiranje postavila u jednoj školi koja je prazna za vrijeme ljetnih praznika. Trošak testiranja se plaća iz javnih sredstava, a dijelom to plaća i klaonica Tönnies gdje je i izbila zaraza u ovom dijelu Vestfalije na zapadu Njemačke.

Ova mlada obitelj treba potvrdu kako nisu zaraženi koronavirusom. Samo tako mogu otputovati na odmor. Još uvijek ima ljetovališta koja ne žele prihvatiti osobe iz područja Gütersloha jer tamo ima previše slučajeva infekcije.

Michael Esken, kršćansko-demokratski gradonačelnik Verla to smatra nepravdom. "S izuzetkom radnika u klaonici koji rade kod Tönniesa, tu imamo jedva koji slučaj korone", kaže gradonačelnik. Naravno, kod radnika iz Rumunjske i Bugarske koji žive u naselju novogradnji na rubu grada to izgleda drugačije. Oni tamo žive s radnicima koji rade i u drugim tvornicama, a tamo živi i nešto starosjedilaca.

Žičana ograda na kraju grada

Tipična je na primjer stambena četvrt na Lerchenwegu: zgrade okružuje žičana ograda visoka dva metra, policija i drugi čuvari su u stalnoj ophodnji. U kontejneru odmah pred ogradom se uvijek može naći liječnik. Prevoditelji stalno idu između čuvara reda i radnika tvornica. Mnogi Rumunji ne govore njemački ili se tek loše sporazumijevaju na njemačkom kako bi se nekako snašli.

650 ljudi živi u tim betonskim novogradnjama na rubu grada Verla koji ukupno ima oko 25 tisuća stanovnika. Njih gotovo polovica, oko 300 ljudi su Rumunji koji rade u pogonu za preradu mesa Tönnies. Oni moraju i dalje ostati u karanteni, kod njih šezdesetak je utvrđen koronavirus. Tko je doista bolestan smješten je u prostore na stražnjem dijelu stambenog bloka kako bi se spriječilo širenje zaraze.

"To je neka vrsta karantene unutar karantene", objašnjava gradonačelnik Esken. On je na čelu štaba suradnika ureda za redarstvo, policije i humanitarnih organizacija koji pokušavaju spriječiti nova žarišta zaraze. Samo ako im to uspije predsjednik vlade te pokrajine Sjevernog Porajnja i Vestfalije Armin Laschet najavio mogućnost da lockdown za područje Gütersloha bude ukinut za tjedan ili dva.

Može se opet otići

Za gradonačelnika i mnoge tamošnje stanovnike je ipak postalo bolje. Dozvoljeno je napuštanje zone karantene, pod pretpostavkom da se ne radi u klaonici i da nema koronu. Svi stanovnici u okolici su već testirani, ali rezultati testova tek postupno stižu. Onda isto tako postupno mogu i napustiti zonu karantene. Gradonačelnik je svjestan da je još dug put pred njima: "Dok sve bude tako kao što je bilo prije korone može potrajati još mjesecima." Možda čak i duže, ovisno o tome kad će se pojaviti cjepivo protiv tog virusa.

Slično misli Susanne Grund koja sa svojim suprugom iz Hrvatske vodi jedan restoran u Verlu. Zahvalna je gradu što joj je odmah pomogao iznosom od 9.000 eura, čak i vlasnik zgrade joj je oprostio najam za jedan mjesec. "Sve to naravno pomaže", kaže dobro raspoložena gostioničarka. Ali ako u jesen bude novi val korone, to bi moglo značiti kraj njihovog posla.

Postaje ozbiljna: već trideset godina čitava obitelj živi od tog restorana. Lijepo joj je u Verlu. Ali od dvadesetak restorana i kavana u gradu ih je sad otvorena jedva trećina. Mnogi stanovnici se boje izaći van i možda se zaraziti.

I mnogi stanovnici za sve krive vlasnika klaonice, Clemensa Tönniesa. Svi znaju da u njegovom pogonu vladaju upravo nemogući uvjeti za rad tako da uopće nije čudno što se virus brzo proširio. Ali žali se i na neodlučnost političara. Već dugo se zna kako je u klaonici i trebali su to kontrolirati mnogo prije i mnogo strože.

Sad svi žive u nadi da kriza s koronom što prije završi. Ali i znaju da će do daljnjega morati živjeti s virusom. Dobra volja i raspoloženje se zato u Verlu još uvijek rijetko može naći.