Kako navesti Srbiju da prizna Kosovo?

Posebni izaslanik Europske unije za dijalog Srbije i Kosova Miroslav Lajčak završio je posjet Beogradu u kojem je srpskim vlastima priopćio da je dijalog Beograda i Prištine ključan za obje strane. Pritom status quo nije nešto što Europa podržava, rekao je Lajčak i dodao da vlade nemaju luksuz birati prioritete i da Europa stoga očekuje nastavak dijaloga.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić istakao je nakon susreta s Lajčakom „da ne razumije što je kompromis u uzajamnom priznanju Beograda i Prištine" i da „kompromis ne može biti izjava ispričat će ti se Đura što te tukao“. Vučić smatra da albanska strana nije spremna za sporazum, ali da je zadovoljan što je ipak spremna za dijalog.

Tom prilikom predsjednik Srbije je promovirao i novu floskulu za rješenje kosovskog problema „nikome sve, a svakome dovoljno", koja je još jedna varijacija na temu „više od autonomije, a manje od neovisnosti". Stoga i naši sugovornici smatraju da Vučićeva retorika pokazuje da je predsjednik Srbije spreman priznati Kosovo u nekom obliku, ako će Srbija zauzvrat dobiti „nešto“. S obzirom na to da je riječ o procesu koji nije transparentan i koji srpsku javnost drži u mraku, teško je ustanoviti što je to „nešto“ što će Aleksandar Vučić predstaviti kao završetak puta u kojemu Srbija nije dobila „sve", ali je dobila „dovoljno".

Pritisak pomiče dijalog

U situaciji kada se Albin Kurti uglavnom bavi referendumom o ujedinjenju Albanije i Kosova, stječe se dojam da dijalog Beograda i Prištine nikome nije prioritet. Albanska strana ne pokazuje previše entuzijazma za nastavak dijaloga, a reklo bi se da je i Beogradu donekle svejedno hoće li se taj dijalog nastaviti. Zato i Dejan Bursać iz Instituta za političke studije kaže za DW da „ne vidi da će Bruxelles uspjeti oživjeti dijalog ako ne bude došlo do nešto većeg pritiska, a taj pritisak Bruxelles ne može izvesti bez Amerike".

„Tu je i pitanje kako će se postaviti Albin Kurti, koji se domaćoj publici predstavlja kao netko tko se suprotstavlja Zapadu, ali je s druge strane netko tko se oko svega ipak konzultira s Amerikom i Njemačkom“, ocjenjuje Bursać.

Kada je riječ o pritisku na Srbiju, nastavlja Bursać, on je na neki način već vidljiv i kroz izvještaj Europskog parlamenta. „Taj izvještaj se ipak razlikuje od onoga što smo do sada imali prilike vidjeti proteklih godina. Te signale možemo vidjeti i kao mali oblik pritiska i usmjeravanja Beograda prema dijalogu s Prištinom“, kaže Bursać.

Vučićeve prazne parole

Retoriku Aleksandra Vučića nakon sastanka s Lajčakom direktor Instituta za europske poslove Naim Leo Beshiri vidi kao zanimljivu transformaciju.

„Interesantno je kako smo od koncepta 'više od autonomije, manje od nezavisnosti' došli do momenta gdje zapravo razgovaramo o modalitetima priznavanja Kosova. U ovom trenutku svrha tog dijaloga za Srbiju je samo kako bi se našao neki model po kojem će Srbija implicitno ili eksplicitno priznati Kosovo. I mislim da Vućić već par godina pokušava pripremiti teren za to kroz različite institucije koje su se do sada tome protivile, poput Crkve, vojske ili Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU)", napominje Beshiri.

Trgovina priznanjem Kosova

Komentar Aleksandra Vučića kako ne vidi da je uzajamno priznanje nekakav kompromis, Naim Leo Beshiri promatra kao nešto što može navesti na pogrešan zaključak:

„Koncept uzajamnog priznanja unosi izvjesnu zabunu, jer Srbiji nije nužno potrebno priznanje Kosova. Kosovu je, s druge strane, ipak više potrebno priznanje Srbije. Kada, dakle, govorimo o pritiscima na Srbiju, mi tu govorimo o tome kako naći najbezbolniji način da Srbija prizna Kosovo. Vučić sada pokušava dobiti neke ekonomske benefite od toga, ali mora se ukazati na činjenicu da, čak i bez problema Kosova, Srbija ima brojne druge probleme zbog kojih ne može računati na sigurno članstvo u Europskoj uniji", naglašava Beshiri.

Srbija zapravo pokušava da istrgovati priznavanje Kosova zajamčenim članstvom u Europskoj uniji, objašnjava Beshiri i dodaje da „Srpska napredna stranka i njezin predsjednik smatraju da bi ih to ostavilo na vlasti bar još deset godina. Mislim da je to potpuno pogrešna računica".

Traži se formulacija

Siguran sam da je Vućić svjestan da čitav ovaj proces ide ka nekoj vrsti priznanja Kosova, primjećuje i Dejan Bursać koji kaže da je „očito da se sada traži formulacija koja će se na neki način spakirati i prezentirati srpskoj javnosti, koja je vrlo osjetljiva kod tog pitanja. Sada se doslovce traži kako da se taj eventualni dogovor predstavi kao da Srbija nije popustila u svemu".

„Srbija je, recimo, od Briselskog sporazuma potpisala skoro 50 različitih dokumenata s Kosovom, koji su dodatno učvrstili kosovski suverenitet, a s druge strane nije dobila ni Zajednicu srpskih općina. Srpska strana masovno popušta u tim pregovorima, ali se to javnosti predstavlja kao proces u kojem nitko nije nešto posebno dobio niti izgubio“, zaključuje Dejan Bursać.