Kako Njemačka regrutira svoje špijune

Kako neka država može onemogućiti nedjela opasnih skupina? Tako da od svojih špijuna dozna za njih prije no što budu počinjena. Tajni agent. To je jedno vrlo sporno zanimanje. Na granici dopuštenog. Ponekad i s one strane zakona.

"V-ljudi"

Jedno je vozilo izašlo iz garaže. Agent brzo reagira i smjesta javlja svojim kolegama što se zbiva. Kako ne bi upali u oči, agenti se često mijenjau na svojim promatračkim položajima dok prate takozvanu ciljnu osobu.

Tajne agente u Njemačkoj popularno zovu V-Leute, u prijevodu "V-ljudi". To je skraćenica od njemačke riječi Verbindungsleute ili "ljudi za vezu". Kada i gdje će biti potreban neki agent ili "V-čovjek", odlučje zajednički vodstvo njemačkog ureda za tajne agente i ureda za analizu. Ako, primjerice, u nekom novom islamističkom pokretu još nemaju svojih agenata, a vjeruje se da bi skupinu trebalo pomno promatrati, zaposleni u Uredu za zaštitu Ustava bacaju se na posao i traže odgovarajućeg kandidata. "U svakom slučaju pročešljavamo još jednom našu bazu podataka", kaže Jürgen Dettmer, koji vodi odjel za agente Ureda za zaštitu Ustava u Hamburgu. Ponekad djelatnici ovog ureda nove suradnike traže čak i na zavodu za zapošljavanje. Tajni agenti nisu baš sjajno plaćeni. S mjesečnom zaradom od najviše nekoliko stotina eura, ovaj posao može biti samo dodatna zarada, kaže Dettmer.

Traže se špijuni

U krugovima krajnje ljevice, u više od 90 posto slučajeva potencijalni kandidati odbijaju suradnju. U islamističkim krugovima također je teže naći ljude spremne na špijuniranje. Često odbijaju suradnju zbog iskustava koja su prošli u svojim domovinama. Kako bi došao do što pouzdanijih informacija, Ured za zaštitu Ustava prvo traži ljude voljne na suradnju u izravnom okruženju skupina za koje se smatra da ih treba promatrati.

Psihička stabilnost i dobro pamćenje

Koliko su obrazovani ili uopće što su po zanimanju od sporedne je važnosti. Najvažnija je izuzetna sposobnost zapažanja, jer ono što je čuo, agent je ponekad u prilici zapisati tek nekoliko sati kasnije. Isto tako mora znati pomno slušati, a da ne bude napadan, odnosno da ne upada u oči. Isto je tako važna psihička stabilnost ali i hrabrost, te izvjesna doza hladnokrvnosti. Na kaju krajeva, agenti izdaju ljude koji su im poklonili svoje povjerenje, kaže Dettmer.

Središnji njemački ured za zaštitu Ustava, čije je sjedište u Kölnu, na suradnju ovakve vrste odgovara protuuslugama. "Pobrinemo se da ta osoba dobije stan, lakše se provuče kroz državne birokratske zavrzlame kao što je primjerice dozvola boravka.", objašnjava šef hamburškog ureda. On sam odlučuje što će se kome ponuditi, ovisno o tome što nekoj osobi treba ili odgovara. Koliko agenata trenutačno radi za ovaj ured i gdje, ostaje tajna. Nitko ne voli da mu zaviruju u karte, a najmanje obavještajne službe.

Ne postoji licenca za kaznena djela

Tajni agenti su novinarima oduvijek bili zanimljiva tema, jer se stalno sumnja da su umiješani u nedopuštne radnje. Oni se istina, često kreću po tankom ledu, priznaju oni sami. No jedno svi odreda naglašavaju: ne postoji dopuštenje ili licenca za kaznena djela. Svejedno, agenti isto tako nisu ni obavezni prijaviti kaznena djela koja eventualno primijete kod osoba koje prate.

U Njemačkoj postoje tri različite obavještajne službe. Bundesnachrichtendienst (BND) ili Savezna obavještajna služba, Ured za zaštitu Ustava i vojna tajna služba. BND se već nekoliko puta našla u novinama gdje su je optuživali da se služi nezakonitim sredstvima. Primjerice jer je u zemlji i u inozemstvu špijunirala novinare. Kad se prije godinu dana taj skandal bio rasplamsao, Wolfgang Neskovic iz stranke Ljevice upozorio je na važnost kontrole nad takvim službama. "Tu se radi o mogućnosti nadzora tajne službe. Nismo uopće sigurni može li se tajne službe djelotovorno nadzirati. A one moraju biti djelotvorno nadzirane!"

Autor: Daphne Erdman/Snježana Kobešćak