Kako pomoći istočnoj Europi?

S jedne strane tu su zemlje koje su doduše članice EU-a, ali nisu dio zajedničke europske valutne unije tzv. euro-zone.

Njima bi se mogla pružiti srednjoročna financijska pomoć. Već postoji fond za stabilizaciju gospodarstava zemalja koje su kandidati za ulazak u euro-zonu koji se već koristi i za interventne mjere pri stabiliziranju privrednih sustava ugroženih financijskom krizom, prije svega sa područja istočne i srednje Europe.

Ukupan iznos sredstava u tom fondu je nedavno udvostručen sa 12 na 25 milijardi eura. Od toga je Mađarska već dobila 6,5 milijardi, a Letonija 3. Prema procjeni stručnjaka, sljedeće bi na redu mogle biti Rumunjska i Litva. Iz Austrije se već čuju zahtijevi da se taj fond uveća na 100 milijardi eura. Problem je međutim u tome da taj fond u te svrhe uopće nije osnivan. Svaku načelnu promjenu namjene fonda mora odobriti svih 27 zemalja članica EU-a.

Otkuda namaći novac?

Druga mogućnost je da se u svrhu pomoći ugroženim privredama koriste sredstva Fonda za regionalnu pomoć, s time da bi njihov ukupni iznos bio uvećan. To je opcija za koju se zalaže Europska komisija. Ona računa da bi se na taj način za ugrožene zemlje moglo do 2013. godine aktivirati oko 160 milijardi eura, pri čemu bi najveći dio sredstava bio utrošen za namjenske i strateške investicije poput infrastrukturnih projekata. To se prije svega odnosi na izgradnju cesta i općenito prometnica.

Moguć je angažman i dviju europskih banaka: Europske banke za razvoj (EIB) te Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Obje su već ionako aktivne na području istočne Europe. Relativno lako bi bilo povećati njihov aktivni kapital i naprosto proširiti njiihovu sadašnju djelatnost.

Uz to je naravno uvijek otvorena mogućnost i izravnog angažmana pojedinih zemalja - one u svakom trenutku nekoj državi ili pojedinim institucijama mogu odobravati kredite. Razumno bi samo bilo tu vrstu aktivnosti koordinirati na razini čitavog EU-a.

Što je s podružnicama zapadnih banaka na istoku Europe?

Čitav sustav europskih integracija je još u razvoju i neke varijante uopće još nisu isprobane. Tako je primjerice s mogućnošću da u poteškoće dođe podružnica neke zapadnoeuropske banke koja se nalazi u jednoj od zemalja koje nisu članice euro-zone.

U takvim slučajevima još nema nikakvih iskustava. Nedavno je formirana posebna komisija EU-a na čelu s francuskim bankarom Jacquesom de Larosierom čija je zadaća da ispita upravo takve mogućnosti i predloži popis mjera koje bi u tom slučaju morale biti poduzete.

Najvjerojatniji scenarij je postupak koji je primijenjen i u slučaju financijskom krizom ugroženih banaka Fortis ili Dexia. Tada je održan hitni krizni sastanak predstavnika neposredno pogođenih zemalja koji su se svi morali konsenzualno dogovoriti o putu rješenja krize. Budući da je svima u interesu da riješe problem te da rade pod vremenskim pritiskom, u takvim su situacijama dobri izgledi da se pronađe rješenje.