Kako su prije 20 godina bježali istočni Nijemci

Nije to bio prvi, ali možda najspektakularniji korak prema rušenju Željezne zavjese. Prije 20 godina organiziran je piknik na provizornom graničnom prijelazu između Mađarske i Austrije, između austrijskog mjesta St. Margarethen blizu Gradišća i mađarskog Soprona.

Na stotine žena, djece i muškaraca pobjegli su iz DDR-a i to preko Mađarske. Probili su žičanu ogradu na granici i prije službenog početka proslave dospjeli u Austriju.

"Nešto je visilo u zraku. Veliku napetost osjećala su čak i djeca. Nikada se nije govorilo o suncu ili turskim kupkama, uvijek se samo konspirativno i tajnovito šaputalo“, prisjeća se slovački pisac Mihal Hvorecky u prilogu koji je nedavno objavljen u njemačkom listu FAZ.

Hvorecky je tada imao 12 godina. Njegova obitelj je bila dobila dopuštenje da provede ljetni odmor u inozemstvu, u kampu u Mađarskoj, gdje su najčešći i najbrojniji bili građani DDR-a. Hvorecky se jednog jutra probudio i primijetio promjene. "U kampu smo bili potpuno sami. Nigdje nikoga. Samo moćna tišina. Oko našeg šatora stajali su napušteni trabanti. Kolona praznih automobila nalazila se u nekoliko pograničnih mađarskih mjesta, kolona je bila duga i po nekoliko kilometara“, opisuje Hvorecky.

Samo nekoliko dana prije toga, građanima DDR-a podijeljeni su leci na kojim se nalazila zemljopisna karta zapadne Mađarske s točnim podacima o mjestu održavanja piknika kao i opširan prikaz graničnog dijela kod Soprona sa svim točkama na kojima se moglo prijeći granicu prema Austriji.

„Kemijska reakcija“

Organizatori piknika bili su članovi oporbenog mađarskog demokratskog foruma i konzervativna paneuropska unija Otta von Habsburga. Tadašnji zastupnik njemačkog CSU-a u Europskom parlamentu u stvari je piknik planirao kao reklamu za Europu u Mađarskoj.

"Nije bilo ništa posebno pripremljeno. Sve je visilo u zraku“, kazao je kasnije Habsburg i ispričao: "Bilo je to kao kemijska reakcija. Svi kemijski elementi bili su prisutni, trebao je samo još katalizator. Odjednom se dogodila i kemijska reakcija.“

Granični službenici nisu reagirali

Mađarski graničari pored kojih su se prošetali građani DDR-a gotovo da se nisu obazirali. Budući da nisu imali jasne upute svojih nadređenih, vodeći časnik u tom graničnom odsjeku dao je uputstva graničarima da ilegalne prijelaze granice – jednostavno ignoriraju.

Nije bilo slučajno da je upravo Mađarska postala utočište za mnoge građane DDR-a. Vlada Milosa Nemetha, koja je u mađarskoj preuzela vodstvo zemlje 1988. godine, usvojila je vrlo brzo političke reforme u pogledu prava na okupljanje i štrajk kao i zakone o ekonomskim društvima i izbornim zakonima.

Teškim strojevima protiv bodljikave žice

U travnju i svibnju 1989. godine poduzeti su prvi koraci prema rušenju pogranične žice. 2. svibnja mađarska je granična policija demontirala bodljikavu žicu između Mađarske i Austrije.

Simbolične slike mladih graničara koji alatima prekidaju bodljikavu žicu i ograde obišle su svijet kao i kasnije fotografije ministara vanjskih poslova Austrije i Mađarske Aloisa Mocka i Gyle Horna koji su se krajem lipnja 1989. godine u blizini Sporona našli da zajednički prerežu posljednji dio bodljikave žice i granične ograde.

50.000 je otputovalo na zapad

Masovni prijelaz granice koji je bio uspješan nakon paneuropskog piknika ohrabrio je mnoge građane DDR-a da ilegalno prijeđu mađarsko-austrijsku granicu.

Mađarska je 10. rujna 1989. godine otvorila svoje zapadne granice za sve građane DDR-a. U roku od nekoliko tjedana iz DDR-a je preko Mađarske u Austriju stiglo više od 50.000 istočnih Nijemaca.

Autor: Alen Legović

Od. ur.: Andrea Jung-Grimm