Kako uravnotežiti "Novi put svile"?
26. travnja 2019
Gosti su još prominentniji nego prije dvije godine: drugom forumu "Belt & Road" koji se održava u Pekingu nazočit će 40 šefova država i vlada iz cijelog svijeta. Jedino iz Indije i SAD-a neće biti visoko rangiranih predstavnika. Sjedinjene Američke Države nazivaju kineski projekt Novog puta svile "razbojničkom dužničkom klopkom", a Indija se osjeća ugroženom kineskim infrastrukturnim projektom, budući da su Kinezi sklopili saveze s gotovo svim indijskim susjedima, uključujući i Pakistan na zapadu ili Šri Lanku na istoku. Europa pritom ostaje nejedinstvena: u ožujku se kineskoj inicijativi priključila i Italija kao prva zemlja iz grupe zemalja G-7 - unatoč protivljenju i Bruxellesa i Washingtona.
Globalni nositelji nade
Jedna stvar je nedvojbena: megaprojekt kineskog predsjednika Xi Jinpinga je uspjeh. Niti jednom drugom političaru posljednjih desetljeća nije pošlo za rukom na globalnoj razini kod ljudi pobuditi toliko nade - ali i strahova. Xi je potcijenio brojne otpore. Dok jedni njegovu "Belt&Road" inicijativu nazivaju novim Maršalovim planom, drugi u njoj vide neokolonijalni instrument kojim se druge, siromašnije zemlje, čine ovisnima uz pomoć kredita da bi ih se potom moglo izrabljivati.
A što je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi i ovog tjedna ponovio kako Novi put svile nije "oruđe za proširenje kineskog geopolitičkog utjecaja, već platfoma suradnje" nije pojednostavilo stvar. Jer naravno da ova inicijativa povećava globalni utjecaj Kine, ali je istovremeno i oblik suradnje koja može pomoći svim zemljama koje u projektu sudjeluju.
Kineska vlada je u proteklih 30 godina naučila u kojoj mjeri dobro funkcionirajuća infrastruktura može pomoći ekonomskom razvoju. Radi se o procesu koji bi sada trebao pomoći u privrednom osnaživanju i zemalja u Africi, centralnoj Aziji, Srednjoj Americi i Jugoistočnoj Europi. U najboljem slučaju je riječ o win-win situaciji. Ali to naravno neće uvijek biti slučaj.
Želi se dugoročna politička suradnja
Jasno je: Kini je taj projekt vrlo važan. To pokazuje ne samo ovaj skup već i činjenica da se Novi put svile kao cilj od 2017. nalazi i u kineskom Ustavu. Od 2013., kada je projekt pokrenut, u njega je po procjeni uloženo oko 70 milijardi američkih dolara. Točnih podataka nema, jer u međuvremenu posvuda u svijetu - od Kube do Nigerije, od Malezije do Malediva - svi investicijski projekti u kojima sudjeluje Kina imaju na neki način veze s Novim putem svile.
Realno gledajući je, međutim, dosta toga bilo i ranije planirano, još prije no što je kineski predsjednik Xi proglasio "Belt & Road" inicijativu. To je primjerice slučaj s lukom u pakistanskom gradu Gvadaru. Izgradnja tamošnje luke je započeta još 2001. godine, ali svejedno se u međuvremenu ona vidi kao jedan od središnjih projekata u okviru Novog puta svile. No nema ništa lošeg u tome da se različitim projektima nađe neko novo, zajedničko ime, što im onda daje dodatni zamah.
Ova kineska inicijativa je dovela do toga da mnoge zemlje, prije svega u centralnoj Aziji i u Africi, doživljavaju fazu zamaha i uspona, koji su još prije deset godina izgledali nezamislivi. No s vremenom se i u tim zemljama javljaju kritički glasovi. Mijanmar, Malezija, Nepal i Pakistan su u međuvremenu neke projekte otkazali, a o drugima su vođeni naknadni pregovori, jer su im se činili suviše nepovoljnima ili rizičnima.
Peking nije zainteresiran samo za kratkoročni profit nego još više za dugoročna politička partnerstva, budući da bi se ona na kraju mogla pokazati puno vrednijima. Zbog toga je, kada je to potrebno, Peking spreman i na kompromise. Najbolje mušterije su, naime, one koje su toliko zadovoljne da im i ne upada u oči njihova ovisnost o opskrbljivačima. I zbog toga će političarima iz cijelog svijeta ovog vikenda u Pekingu biti prostrt crveni tepih i oni će biti tretirani kao cijenjeni gosti.
Čist oblik upravljanja kao princip Novog puta svile?
I upravo zbog toga postoje dobre šanse da Peking bude kooperativniji kod mnogih netransparentnih projekata. To se odnosi primjerice na neke natječaje koji su tako raspisani da odgovaraju prije svega kineskim ponuđačima. Osim toga bi tijekom vikenda trebalo biti riječi i o boljim mehanizmima za spječavanje korupcije te o preciznijim evaluacijskim procesima za planirane projekte.
To se prije svega odnosi na kineska državna poduzeća koja su odgovorna za veći dio investicija u okviru Novog puta svile. To je u svakom slučaju puno bolje nego da se stalno iznova ponavlja kako se tu radi o "zelenom, inovativnom i otvorenom putu mira". Konstatacija da bi se tu trebalo raditi o projektima u kojima važi "čist oblik upravljanja kao moralni princip", kako je to navedeno u jednom službenim dokumentu objavljenom ovog tjedna u Kini, predstavlja napredak.
Kada bi se to realiziralo, to bi donijelo još veći napredak. A on je i potreban, ukoliko Peking nakon uspjeha s Italijom želi u svoje planove uključiti i druge industrijske zemlje koje bi onda investirale u zemlje Trećeg svijeta zajedno s Kinom. Činjenica je međutim da, kada je riječ o financijama, niti jedna druga zemlja neće moći surađivati na ravnoj nozi. A to znači i da je odnos moći već unaprijed određen.
Naš kolumnist Frank Sieren živi već više od dvadeset godina u Pekingu.