Kako će se biljke prilagođavati promjenama klime?

Znanstvenici su eksperimentima već ustanovili da klimatske promjene utječu na žitarice poput zobi, kukuruza, ječma i pšenice. Pitanje je: koje će vrste biljaka ipak uspjeti odoljeti promjenama klime ? Na poljima poljoprivrednog instituta Leibnitzovog Centra za poljoprivredna istraživanja u Muenchebergu, na parcelama oko 50 kilometara istočno od Berlina provode se istraživanja o tome kako će različite biljke reagirati na promijenjene klimatske uvjete s kojima treba računati. Na izbrazdanoj parceli iz zemlje vire biljke koje bi se trebale suprotstaviti hladnoći. Uz rub polja vide se sivi sanduci visine oko jednog metra. U njima je ugrađen sustav senzora za ispitivanje vlage u tlu, koji ulazi tri do pet metara duboku u zemlju, i znanstvenici tijekom cijele godine mjere kako se mijenja temperatura tla, do kojih sve promjena dolazi, koji se segmenti tla premještaju , što sve dospijeva u vodu koja pritječe u podzemne vode, koliko je u zemlji dušika i koliko sve to ovisi o načinu sadnje.

Analize posljedica promjene klime

To bi eksperimentalno polje trebalo dati odgovore na pitanja o novim sustavima sadnje i promijenjenim strategijama gnojenja. No to je samo jedan dio u cijelom nizu analiza kojima bi se trebalo procijeniti moguće posljedice promjene klime na poljoprivredu. Ostale odgovore trebali bi dati staklenici na poljima u sklopu instituta.U staklenicima se nalaze velike sobe sa specifičnom klimom u kojima se može regulirati svjetlost i temperatura i promatrati kao biljke na to reagiraju.

Osobito je važno vidjeti kako biljke reagiraju na povišene količine ugljičnog dioksida u zraku, kaže profesor Wenkel. O tome je institut iz Muencheberga provodio zajedničke eksperimente s institutom iz Braunschweiga u kojma se žitaricama dodavala veća količina ugljičnog dioksida. Na prvi pogled to se učinilo uspješno – zob i pšenica su čak dali bolje rezultate od uobičajenih. No postoji jedna opasnost –naime – da se pogorša kakvoća prilikom pečenja tijesta od tih žitarica. U njima se smanjio udio određenih enzima i proteina koji doprinose kvaliteti pečenog tijesta, a znanstvenici ne znaju kako da zaustave taj negativni trend.

Hoće li ljudi i za 50 godina moći ispeći ukusan kruh?

Što poduzeti kako bi ljudi i za 50 godina mogli peći ukusan kruh, pizze i kolače – tim se pitanjima bavi Karl-Otto Wenkel u svom uredu prenatrpanom knjigama, registrima i papirima. U kompjutoru se unose praktični rezultati pokusa iz staklenika i polja instituta i kombiniraju s procjenama stručnjaka za klimu. „Budući da temperaturu, količinu ugljičnog dioksida i oborina u prirodi ne možemo istovremeno mijenjati, pokušavamo rezultate naših eksperimenata pretvoriti u matematičke modele koji simuliraju kompleksne učinke s kojima se može računati,“ objašnjava profesor Wenkel.

Raznolikost na poljima umjesto monokultura

Pođe li ljudima za rukom ograničiti povišenje temperature onda će se poljoprivreda na sjevernom dijelu srednje Europe uz promijenjeni način obrade tla i s novo uzgojenim vrstama biljaka, te proširenim redoslijedom sadnje, moći prilagoditi novi klimatskim uvjetima, smatra profesor Wenkel. On šansu vidi i u sadnji biljaka koje imaju duboko korijenje, kao što su različite vrste djetelina, koje su zbog ekonomskih razloga nestale s polja. Njihovo korijenje čvršće vezuje dublje slojeve tla, a time i humus. Osim toga vezuju više ugljičnog dioksida i vode, što je osobito važno za razdoblja suše. Profesor Wenkel pokušava uvjeriti poljoprivrednike da odustanu od uobičajene sadnje monokultura, jer je strategija sađenja različitih biljnih vrsta vrlo bitna te ističe: „Što je veća raznolikost u poljoprivredi, to se bolje možemo obraniti od ekstremnih situacija – no jasno je da ih time ne možemo u potpunosti spriječiti.“

Ako se nastavi s neograničenim emitiranjem štetnih ispušnih plinova i to dovede do povišenja temperature od četiri do pet stupnjeva, klima bi se do te mjere promijenila da se čak niti otpornije biljke ne bi mogle pravovremeno prilagoditi promijenjenim uvjetima.