Kako žive Hrvati u Janjevu?

Kada se s magistralne ceste Priština – Skoplje nadomak Lipljana s lijeve strane krene asfaltnim putem i prođe kroz nekoliko srpskih sela, na 13. kilometru je Janjevo, naselje u kojem živi najveći broj Hrvata na Kosovu. U centru je više trgovina, među kojima su i dvije s proizvodima od plastike koju su do nedavno prerađivali sami Hrvati, ali se sada skoro sve uvozi iz Kine.

Ako skrenete prema crkvi Svetog Nikole, zaštitnika ovdašnjih Hrvata, upast će vam u oči stare ruševne kuće. Na mnogima od njih je lokot i one već godinama zjape prazne.

Prave pomoći ni od kuda

Hrvatica Jana Jozić priča o teškom životu svojih preostalih sunarodnjaka. Ona kaže da skoro nitko nema posla, osim povremeno i to za tako malo novca da je preživljavanje jedva moguće. Osim toga, ona i suprug ponekad dobiju pomoć iz Hrvatske.

Kata Jozić pak ima desetoro djece i živi u tuđoj kući. Sinovi su za poslom otišli u Hrvatsku, kćeri su se poudavale, pa ona živi sama s dvoje maloljetne djece. Ona na ime socijalne pomoći i dječjeg doplatka od Vlade Srbije prima oko 200 eura, a od kosovske Vlade ne dobiva ništa jer, kako kaže, “ništa nije ni tražila”. Kata Jozić se s nostalgijom prisjeća kako se ovdje nekada živjelo od svog rada: “Nema ovdje u Janjevu proizvodnje. Nekada se ovdje i proizvodilo i trgovalo, ali sada nema ništa.”

San o ostanku na rodnom ognjištu

Sin Kate Jozić Josip učenik je sedmog razreda osnovne škole. On bi volio kada odraste da ne mora napustiti Janjevo i da može pomoći majci. “Volio bih raditi i živjeti ovdje u Janjevu, a ne negdje drugdje kao većina naših Hrvata koji odu i nikada se više ne vrate. Samo da završim školu i nađem neki posao“, kaže dječak.

Suzana Ljumezi inače živi u Kotoru, ali je ovih dana došla u posjet rodnom Janjevu kako bi obišla rodbinu i prijatelje. Ona se prisjeća nekadašnjeg, kako naglašava, lijepog života u rodnom kraju. Suzana vrlo rado dolazi u Janjevo: “Ovdje sam rođena i provela djetinjstvo i mada je sada sve bitno drugačije, svejedno je naše“.

„Zajedno se borimo za život“

Albanci iz Janjeva, poput Fadilja Gađija, tvrde da skladno žive s Hrvatima, isto kao i s Bošnjacima i Romima. “Zajedno radimo, zajedno se borimo za život i preživljavanje jer je za sve nas vrlo teško. Posla nema, kao ni zarade. Međusobno se pozivamo na svadbe i druga slavlja, idemo jedni drugima na sprovode“, priča Fadilj.

Optimizam unatoč teškoj situaciji

Župnik don Matej Palić, za koga se tvrdi da je više učinio za preostale sunarodnjake nego sve vlade od Prištine do Zagreba, priznaje na početku da je vrlo teška situacija, ali da ima mjesta optimizmu.

On kaže da je od nekadašnjih 5.000 Hrvata u Janjevu ostalo još samo 300 te da pokušava sve kako bi oni ostali, a san mu je da ih s vremenom bude i više. “Gospodarska i politička situacija na Kosovu nije bila dobra, a gospodarska je još uvijek jako teška, pogotovo za hrvatsku manjinu“, kaže hrvatski svećenik. On priča da su zaposleni samo pojedinci, a da velika većina živi od socijalne pomoći. „Pomoć im nekad stigne iz Zagreba, povodom velikih crkvenih blagdana. Ipak sam optimist i nadam se da će se situacija poboljšati, što će se odraziti i na mlade koji završavaju škole, da krenu s nekim poslovima pa da osiguraju bolju budućnost i sebi i drugima“, veli don Palić.

Nastava u školi po planovima iz Srbije

No, Hrvati u Janjevu nisu suočeni samo s gospodarskim problemima. Tako oko 60 preostalih hrvatskih učenika osnovnu školu polazi po planu i programu Vlade Republike Srbije. “Učenici još uvijek nastavu pohađaju na srpskom. Prije nekoliko godina se pričalo da bi Beograd, Zagreb i Priština trebali dogovoriti nekakav program koji bi se prilagodio ovdašnjim uvjetima i da bi se napravili posebni udžbenici za hrvatsku decu. Međutim, i dalje se radi po planu Ministarstva Republike Srbije”, objašnjava don Matej Palić.

On istodobno ističe da su međunacinalni i međuvjerski odnosi u Janjevu dobri: “Sastajemo se s ovdašnjim hodžom i zajednički rješavamo neke probleme ako su na međunacionalnoj i međuvjerskoj razini. Nekih velikih problema nema, osim pljačke imovine.”