"Kapitalistica Kirsten" na kineskoj televiziji

Tajnovitost i nepristupačnost kod CCTV-a je načelo kojeg se drže već od samog ulaska u zgradu. Tri rampe je na ulici postavila vojska. Na krovu je protuzračna obrana i vojnici u punoj ratnoj spremi - cijelo vrijeme. "Za obranu od iznenadnog zračnog napada, objasnila mi je kolegica na početku moje osmotjedne prakse", priča Kirsten Rulf.

Prvi dani na CCTV News, kanalu državne kineske televizije na engleskom jeziku, bili su prepuni sličnih, neuobičajenih prizora. "Kapitalisten-Kirsten" - tako me iza leđa zvao moj šef. Ili "Njemačka opasnost" ili "Bljedolika". Tako mi je barem to prevela jedna kolegica, jer je moj šef na konferencijama umjesto engleski, radije govorio mandarinski. Ja, kao zapadnjakinja, ne bih trebala ništa razumjeti. Moji se kolege boje "Quanpan Xihua" , ili "potpune zapadizacije".

Misija globalnog igrača

CCTV je sa svojih više od 15.000 stalno zaposlenih samo u centrali u Pekingu jedna od najvećih medijskih kuća na svijetu, a svojim programom želi doprijeti do više od milijardu ljudi iz 22 zemlje. Već sada je njezin program najgledaniji u Africi pa time u ogromnoj mjeri utječe i na javno mnijenje tamo gdje je, čini se, Kinezima to najvažnije: u zemljama bogatima sirovinama. Program se, osim na engleskom, emitira još i na španjolskom, arapskom, portugalskom, ruskom, tako da ga mogu razumjeti skoro svi s kojima režim u Pekingu želi poslovati.

Moj dan u produkcijskoj ekipi emisije World Insight jasno je strukturiran. Ujutro u 10 sati: konferencija o temama. Svatko mora već unaprijed pripremiti tri ideje za teme koje bi se mogle obraditi. Razgovor ili diskusije o njima se ne vode. Umjesto toga, ponekad se dogodi da svih osam urednika jedan za drugim čitaju jedno te isto izvješće državne novinske agencije Xinhua, na primjer o Libiji. Potom slijedi prvi stupanj cenzure. Šefovi redakcija se izjašnjavaju o kojim se temama u emisiji ne smije govoriti odnosno o kojima se, naprotiv, svakako mora govoriti.

Odluke o izboru tema i na koje će se od njih u emisiji staviti težište ne donose same redakcije. Svakog jutra uoči redakcijske konferencije četiri vodeća urednika odlaze na "uredničku konferenciju". Radi se o sastanku svih redakcijskih glavnih urednika s glavnim urednikom programa, s direktorom CCTV-a i prije svega s cenzorima kineskog Ministarstva propagande i Ministarstva vanjskih poslova, koji daju jasne naputke.

Ujutro dozvoljeno, u podne zabranjeno, navečer opet dozvoljeno

U pravilu se ove "uredničke konferencije" održavaju pet puta na dan. Neka tema, koja je ujutro bila dozvoljena, može u podne već biti zabranjena, i obrnuto. Skoro cijeli tjedan je CCTV na primjer, u svojim vijestima izvještavao o sudaru dva ekspresna vlaka kod Wenzhoua, pri čemu je poginulo 35 ljudi. Ova je nesreća u Kini skoro izazvala manju državnu krizu. Tjednima je vladala medijima, bilo je na tisuće komentara po blogovima na kojima su ljudi izražavali svoju ljutnju.

A onda je cenzorima - odgovornim urednicima - došao e-mail iz Ministarstva željeznica. Nakon toga, izvještaja o željezničkoj nesreći više nije bilo. Umjesto toga, šestorica izvjestitelja, svaki sa svojim kamermanom, poslana su na Tibet, kako bi izvještavali uživo o selidbi planinske antilope. Svakih trideset minuta je kretanje ovih životinja bilo glavna tema u vijestima. Prilozi su trajali po šest minuta, uključujući posebne priloge i uključivanje uživo.

Zapadnjački standardi protiv kineskog sustava

Standardi koje redakcije na Zapadu očekuju od svojih novinara vrijede u velikom dijelu i za reportere World Insighta: osjećaj za dobru temu, analitički pristup, visok stupanj pismenosti... sve je to mojim kolegama bilo važno. Ali sustav onemogućuje da novinarski standardi na kraju budu i odlučujući kriteriji za neki dobar prilog. Prije svega, u redakciji se jako polaže pažnja na dobru pripremu i istraživanje teme. Možda i stoga što zapravo gotovo da i nema neovisnih izvora od kojh bi se nešto moglo doznati.

Cenzura na internetu je išla toliko daleko da većinu vremena čak nisu funkcionirale ni e-mail adrese samog CCTV-a. Stoga su kolege koristili svoje privatne gmx ili google e-mail adrese. Internet je na samoj TV-postaji toliko spor da mnogi potajno u podne odlaze kući ili u neki kafić kako bi temu istražili s vlastitog laptopa.

Izvješća novinskih agencija na CCTV stižu na jedan jedini kompjuter u zgradi koja ukupno ima 24 kata puna novinara. Uz toliku navalu teško je doći na red za taj kompjuter. Koriste se vijesti samo triju agencija: državne kineske agencije Xinhua, koja predstavlja službeno državno mišljenje i uglavnom prenosi priopćenja Komunističke partije, Reutersa i AP-a, iz čije su ponude iscenzurirana izvješća koja kritički govore o Kini.

Suptilna kritika i oprezna znatiželja

Nakon konferencije na kojoj su dogovorene teme, tekstovi novinarskih izvješća prolaze drugi stupanj cenzure: tzv. "glavni politički urednik", zapravo cenzor, ih pročešlja i ispravi riječi koje nisu u skladu s "partijskom linijom". Taj je čovjek i za moje kolege uglavnom ostao nevidljiv. On je kontrolna instanca, bez lica, koja ne obrazlaže ni jednu svoju odluku. Pogreške se kažnjavaju na vrlo suptilan način. Nakon što sam u jednom tekstu za svoj prilog za Moamara Gadafija napisala da je "ekscentrični, okrutni diktator", više nisam smjela napraviti ni jedan prilog, već sam do kraja svoje prakse radila za tjedni pregled vijesti. Unatoč tomu, ili baš zbog toga, solidarnost je u samoj kući velika, a radna je atmosfera vesela i otvorena.

Nakon osam tjedana rada na kineskoj državnoj televiziji, moj je dojam bio sljedeći: sa svakim tjednom koji sam provela na CCTV-u, moji su se kolege ponašali sve prijateljskije prema meni i pokazivali su sve više znatiželje. Za mnoge sam ja bila prvi kontakt sa Zapadom. Postavljali su puno pitanja, htjeli su raspravljati i zanimalo ih je kako rade novinari u Njemačkoj. Svi su se moji kolege razumjeli u politku, poneki su čak iza zatvorenih vrata, u privatnom razgovoru, svoju vladu čak gotovo opasno kritizirali. Puno smo raspravljali i puno se smijali, ali njihova izvjestiteljica iz Berlina ili Bruxellesa svejedno sigurno neću postati. Iako bi bilo mogućnosti za to: u jednom od novih ureda koje će CCTV uskoro otvoriti u Europi.

Autorica: Kirsten Rulf/ sk

Odg. ur.: Dunja Dragojević