Karadžiću 40 godina zatvora

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, kojim je predsjedao sudac O-Gon Kwon iz Južne Koreje, a čiji članovi si bili suci Howard Morrison iz Velike Britanije i Melville Baird s Trinidada, utvrdilo je da je optuženi Karadžić krivi za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, koje su počinile srpske snage u ratu u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

Proglašen je krivim za genocid na području Srebrenice u srpnju 1995., ali je oslobođen optužbe za zločine koji su cijelog rata izvršavani u drugim bosanskohercegovačkim općinama.

U velikom dijelu Bosne i Hercegovine snage pod vrhovnim zapovjedništvom optuženoga počinile su ubojstva i progone, formirale zarobljeničke objekte i logore, u kojima je mučeno nesrpsko stanovništvo. Tisuće muslimana i Hrvata bili su prisiljeni da napusti svoje domove, ali vijeće nije dobilo dovoljno dokaza da je tome prethodila genocidna namjera optuženoga.

Opsada Sarajeva

Vijeće je utvrdilo da je između travnja 1992. i studenoga 1995. Karadžić sudjelovao u zajedničkom zločinačkom pothvatu opsade Sarajeva. Civili su bili meta snajperista i nasumičnog granatiranja grada. Karadžić po ocjeni sudaca nije poduzeo ništa da spriječi artiljerijsku i snajpersku vatru, nego je u susretu s predstavnicima međunarodnih mirovnih snaga i pregovarača uporno nijekao neosporne činjenice o opsadnom teroru.

Snajperisti su ubijali i djecu smišljeno da bi stvorili atmosferu terora i beizizlaznosti, rekao je sudac O-Gon Kwon u sažetku presude. Optuženi Karadžić, kao vrhovni zapovjednik Vojske RS nije tome stao na put, mada je bio svjestan da su žrtve opsade civili. Odobravao je ili tolerirao sve napade, jer je teror bio u funkciji njegovih političkih i vojnih ciljeva, ali i pregovora s predstavnicima međunarodne zajednice.

Uzimanje talaca

Uzimanje pripadnika međunarodnih snaga za taoce sudsko vijeće je također okvalificiralo kao zajednički zločinački pothvat. Karadžić je sudjelovao u stvaranju plana i pripremi za uzimanje talaca, tretirao ih kao neprijateljsku stranu i postavljao uvjete za njihovo oslobađanje.

Sudsko vijeće je na temelju izvođenja dokaza utvrdilo da je optuženi imao namjeru da iz Srebrenice silom i zauvijek protjera muslimansko stanovništvo. Od 13. srpnja uvečer znao je da se vrše masovna strijeljanja. Kao vrhovni zapovjednik VRS jedini je imao ovlasti da spriječi masovne egzekucije, ali to nije učinio. "Sam je naredio da se većina zarobljenih iz Bratunca provede prema Zvorniku, odnosno prema mjestima pogubljenja," rekao je sudac Kwon. Sudsko vijeće je bilo složno u ocjeni da je jedini razuman zaključak da je optuženi odobravao uništenje svih muslimana u Srebrenici, što može imati samo jedno ime - genocid.

Vijeće je zato konstatiralo da je Karadžić kriv za genocid u Srebrenici, i to je u osnovi izricanja prvostupanjske kazne od 40 godina zatvora.