Karlova nagrada Schulzu
14. svibnja 2015
Popis dobitnika Međunarodne nagrade Karla Velikog Grada Aachena za doprinose u Europi čita se kao "tko je tko" u povijesti ujedinjavanja našeg kontinenta i u razvoju demokracije. Dobitnici su i Konrad Adenauer i Winston Churchill, američki general George Marshall, čiji program obnove Europe nosi njegovo ime, baš kao i Juan Carlos I., Francois Mitterand i Helmut Kohl, Vaclav Havel, Bill Clinton, Ivan Pavao II. Dobitnice su bile i Angela Merkel te zajednička valuta, euro. To su samo neki od laureata nagrade koja se dodjeljuje od 1950. i bez iznimke se radi o stupovima na kojima počiva naša ujedinjena Europa.
Ove godine je dobitnik nagrade predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz. Na dodjeli nagrade ovoga četvrtka (14.5.) kao počasni govornici su nastupili njemački predsjednik Joachim Gauck, francuski predsjednik Francois Hollande i kralj Jordana Abdulah II. Njemački predsjednik je i ovom prigodom upozorio kako se u današnjoj Europi sve više osjeća nacionalizam i podjela i kako on "ne želi više doživjeti Europu u kojoj će vladati konkurencija nacija".
Nikad tiho, uvijek Europljanin
S njim se svakako slaže i sam dobitnik nagrade Martin Schulz. On, kao dugogodišnji ugledni europski političar, svakako može kontinent promatrati iz ptičje perspektive. "Ali ja sam svijet upoznao i s njegovog dna. To mi pomaže da se održim na nogama", priznaje Schulz.
On pritom aludira na dane svoje mladosti kada su mu propali svi snovi. Zbog povrede koljena je morao odustati od karijere profesionalnog nogometaša, a prethodno je napustio planove o bilo kakvoj drugoj karijeri jer je napustio školu: "Tada sam se opijao bez svake granice i vodio život kakav, kad se danas toga sjetim, više uopće ne mogu razumjeti."
Ali Schulz je pobijedio i alkohol i frustraciju. U rodnom Würselenu u blizini Aachena je prvo bio knjižar, a onda i gradonačelnik. U Europi je zapravo postao poznat tek 2003. Za to se pobrinuo tadašnji talijanski premijer Berlusconi koji je europskom zastupniku Schulzu na njegovom radnom mjestu poručio "Gospodine Schulz, u Italiji jedan producent upravo priprema film o jednom koncentracijskom logoru. Predložit ću vas za ulogu čuvara, bili biste idealni za tu ulogu." Zbog tih riječi se Berlusconi kasnije morao ispričati Schulzu.
Ali Schulz, bivši igrač obrane sportskog kluba Rheinania 05 Würselen izbio je u tom sporu sa Berlusconijem na samo čelo obrane Europe protiv uskogrudnog talijanskog i svakog drugog nacionalizma. Kako kaže, to mu je u krvi, jer se u šetnji po okolici njegovog rodnog mjesta nikad ne točno ne zna jeste li u Njemačkoj ili već u Nizozemskoj ili Belgiji.
Za demokraciju u Europi - makar i izgubio
Shodno tome je poznato da je Schulz svim srcem Europljanin - i da ponekad zna otvoreno reći i koju neugodnu istinu. Tako je u izraelskom parlamentu spontano pitao zastupnike kako je moguće da Izraelci troše 70 litara vode na dan, a Palestinci samo 17 - što se nipošto nije svidjelo domaćinima.
Ali poznato je i da se Schulz srčano zalaže za demokraciju i, što je i obrazloženje ovogodišnje Karlove nagrade, za Europski parlament koji je donedavno bio jedino tijelo koje su doista birali građani Europske unije. Gotovo je ironija sudbine da je na prvim "pravim" izborima za položaj predsjednika Europske komisije ipak izgubio protiv kandidata kršćanskih demokrata Clauda Junckera, ali to ovu dvojicu ne priječi da i dalje budu prijatelji i da zajedno zagovaraju ideju ujedinjene Europe.
A toj ideji ujedinjene Europe opasnosti danas prijete pred vratima: Ukrajina, Sirija, islamski teror... I u samoj Europi Velika Britanija planira referendum o napuštanju Unije, a nacionalističke stranke su glasne čak i u Europskom parlamentu. Zato je i u svom govoru Schulz upozorio kako smo odgovorni da "ovo veličanstveno zdanje ne prepustimo našoj djeci kao ruševinu Europe" i kako bismo trebali prestati govoriti o Europi samo loše.
Podsjetio je kako "smo zajedno toliko mnogo postigli i upravo bi Nijemci to uvijek trebali imati pred očima". U zajedničkoj Europi su neprijatelji postali prijatelji, diktature su postale demokracije, granice su nestale. Sve je to nešto što je vrijedno svakog napora i što treba zadržati za buduće naraštaje.
2017. Schulzu završava mandat predsjednika Europskog parlamenta, ali ne želi govoriti planira li i karijeru u njemačkoj politici - možda čak i kao kandidat za položaj kancelara? Kad ga se pita za planove, redovito kaže kako će konačno poslušati svoju suprugu koja mu uvijek govori da, "prije nego što zine, i razmisli što će reći."