Kina uskoro premašuje Njemačku u svjetskom izvozu

Nijemci su ponosni da se mogu zvati svjetskim prvacima u izvozu – pa i 2006. godine ni jedna druga zemlja nije izvezla više robe nego Njemačka. No, radost je ipak pomućena već krajem siječnja, kada je švicarski Institut za prognozu javio da će iduće godine Njemačku u izvozu premašiti Kina. To su u najmanju ruku rezultati proračuna Bernda Schaafa, koji je pri Njemačkoj saveznoj agenciji za vanjsku trgovinu voditelj resora za Aziju: „Njemački će izvoz nedvojbeno i dalje rasti. Ali, kineski je izvoz u toj mjeri dinamičan, da polazimo od toga da će Kina već 2008. postati i ostati svjetski prvak u izvozu.“

Gubitak titule svjetskog prvaka u izvozu za neke je bolan, ali za druge pak, nikad nije ni bio od velikog značaja. Jer, titula se odnosi samo na izvoz robe, dakle strojeva, automobila ili kemijskih proizvoda. No, više od dvije trećine Nijemaca radi u sektoru uslužnih djelatnosti, a i one se sve više međunarodno prodaju, recimo, od strane banaka, osiguranja ili softwaerskih firmi. Ako se dakle uslužne djelatnosti uzmu u obzir, tada je, baš kao i do sada, najveći svjetski izvoznik SAD. No, i on će uskoro izgubiti tu vrhunsku poziciju, smatra Bernd Schaaf:

„Čak i da se uslužne djelatnosti uzmu u obzir, trenutnog svjetskog prvaka će premašiti Kina, najkasnije do 2010. godine.“

No, bilo bo pogrešno da se kinesko čudo izvoza shvati samo kao prijetnja, smatra Gerd Herx, direktor Njemačke agencije za vanjsku trgovinu. Kina doduše dominira u nekim granama svjetske trgovine – kao recimo proizvodnji tekstila i odjeće, a u elektronici i elektrotehnici četvrtina svjetskog izvoza dolazi iz Kine. Ipak:“U ostalim industrijskim granama Kina zaostaje u sposobnostima tržišnog natjecanja – npr. u strojarstvu, još jače u kemijskoj industriji i u automobilskoj industriji. Ovdje napredak u kineskoj proizvodnji još nije takav da zemlja može proizvoditi robu koja bi bila za izvoz, koja bi se mogla potvrditi na međunarodnom tržišnom natjecanju.“

K tome se, kako kaže Gerd Herx, velik dio kineskog izvoza temelji na angažmanu zapadnih firmi. Kada neko poduzeće kao što je npr. BASF u Kini ima kemijsku tvornicu i proizvode prodaje u drugim azijskim zemljama, i to slovi kao kineski izvoz: „60 posto kineskog izvoza ima inozemnu bazu. On je nastao ili putem inozemnih firmi u Kini, ili putem Joint Venturesa, zajedničkog gospodarskog poduhvata s kineskim partnerima.“

Ipak, postaje jasno da profit od izvoza ne koristi samo zemlji iz koje se izvozi. Jedan od primjera za to je i Njemačka, uspješna u izvozu, a istovremeno s visokim stupnjem nezaposlenosti u zemlji. Corinne Abele, koja radi kao korespondent za Saveznu agenciju za vanjsku trgovinu u Pekingu, prije svega vidi poduzeća kao profitere takvog razvoja: „Ako su investicije u Kini dobro promišljene i dio su međunarodne strategije, tada u svakom slučaju profitira poduzeće, to je jasno, bilo da je posrijedi BASF ili Siemens ili neko od velikih poduzeća.

Kina je shvatila kako će od angažmana inozemnih firmi profitirati. Firme su donosile kapital i znanje i izučavale kineske radnike. Corinne Abele: „Strana poduzeća doduše čine 58 posto izvoza, ali i 60 posto uvoza. Znači da se velik dio proizvodnje, koji bi se mogao odvijati u Kini, odvija izvan Kine. A to kineska Vlada naravno želi promijeniti.“

Iz tog razloga kineska je vlada započela s razvojnim programom za tehnologiju. Domaća industrija mora se pojačano pobrinuti za istraživanje i razvoj, na tom području je premalo učinjeno. Također će se točnije provjeravati kakvu korist angažman inozemnih poduzeća ima za kinesko gospodarstvo. Prva konsekvenca trebala bi biti ukidanje poreznih olakšica za inozemna poduzeća. Tu odluku kineska vlada namjerava donijeti još ove godine.