Kineska medijska ofenziva u Europi

Kina je u medijima sveprisutna. Prošle godine britanski magazin „Economist" je Narodnoj Republici posvetio dvije naslovne stranice. Njemački tjednik „Spiegel" Kinu je u 2017. godini na svojoj naslovnici proglasio „svjetskom silom broj jedan". U tekstovima je bilo riječi o mega-projektu predsjednika Xia Jinpinga „novi put svile", o njegovom (verbalnom) zalaganju za slobodnu trgovinu, o masovnim investicijama u Europi, o strahu od krađa ideja (kao što je preuzimanje tvrtke Kuka koja proizvodi industrijske robote), o pojačanom naoružanju ili o kineskim planovima o državi totalnog nadzora.

Već dugo se raspravlja o zaštiti intelektualnog vlasništva od kineskih investitora. Ali najkasnije od 19. kongresa Komunističke partije Kine, održanoga u listopadu 2017. godine, nije riječ samo o gospodarskom, već i o ideološkom utjecaju Kine. Predsjednik Xi je na tom kongresu hvalio autoritarni kineski model kao alternativu za liberalnu demokraciju zapadnog tipa koja navodno upravo doživljava svoju propast.

Kina kao model država

Berlinski Merkator institut za kineske studije (Merics) i Globalni institut za javnu politiku (GPPI) u aktualnoj studiji upozoravaju na nedostatak svijesti kada je riječ o rastućem utjecaju Kine na političke i gospodarske elite, medije, kao i na civilno društvo i akademski europski svijet. Kina je na svim tim poljima aktivna „kako bi se u svijetu poboljšalo mišljenje o kineskom političkom i gospodarskom sustavu i kako bi se on pozicionirao kao održiva alternativa liberalnoj demokraciji".

Pritom prema mišljenju autora studije "Authoritarian Advance" (Autoritarni napredak) ključnu ulogu ima utjecaj na javno mišljenje pomoću medija. Važno sredstvo za to je dodatak na engleskom jeziku „China Watch", koji objavljuje najveći kineski dnevni list na engleskom „China Daily". Kao i svi druge mediji u Kini, i taj list je u državnim rukama i smatra ga se stranačkim glasilom. "China Watch” se objavljuje kao plaćeni oglas u američkim novinama "Washington Post" i "New York Times", britanskom listu "Daily Telegraph", francuskom "Le Figaro" te u njemačkim novinama "Handelsblatt" i "Süddeutsche Zeitung".

Iskoristiti vjerodostojnost etabliranih medija

Prednost takvog postupka je očigledna, ocjenjuju autori studije: „Učinkovitije je koristiti već etablirane medijske kuće u pojedinom zemljama, posebno zato što one kod čitatelja uživaju veću vjerodostojnost nego kineski mediji." Dodatak „China Watch" se doduše objavljuje kao dodatak u zapadnim listovima, ali je sličnog izgleda kao i drugi redakcijski sadržaji, ocjenjuju autori studije. Kina na taj način utječe na rasprave u Europi. S obzirom da novine za objavljivanje dobivaju novac, može se stvoriti ovisnost koju bi Kina mogla iskoristiti.

Na upit Deutsche Wellea njemački list „Süddeutsche Zeitung" objašnjava da je „China Watch" 2017. godine samo jednom objavljen kao dodatak na stranom jeziku. Označen je na sljedeći način: „Ta plaćena posebna publikacija je dodatak u „Süddeutsche Zeitung" (SZ). Uredništvo SZ-a nije sudjelovalo u pripremi te plaćene posebne publikacije." List „Handelsblatt" taj dodatak objavljuje od kraja 2015. godine i za DW objašnjava: „Na prvoj stranici dodatka se jasno kaže: 'Plaćena specijalna publikacija dodana je Handelsblattu. Za urednički sadržaj i izgled dodatka isključivo je odgovorna redakcija lista „China Daily" (Narodne Republike Kine)'."

Preuzimanje i medijska suradnja

Prema ocjeni autora studije, Kina je aktivna i preko drugih kanala. Kineski ulagači pokušavaju kupiti zapadne medijske tvrtke, no do sada bez većeg uspjeha. Prošle godine je propao pokušaj Kine da kupi američki magazin „Forbes". Ipak, kineski konglomerat "CEFC China Energy" sada je dao ponudu za „Central European Media Enterprises" koji je aktivan u Bugarskoj, Češkoj, Rumunjskoj i Slovačkoj, o čemu je u prosincu izvještavao Reuters. Pregovori još uvijek nisu završeni.

Kina je također zainteresirana za medijske kooperacije i forume. Kooperacije služe razmjeni sadržaja, koji na taj način podliježu kontroli kineskih državnih medija. Medijski forumi služe Kini za propagiranje svojih predodžbi o novinarstvu. „To praktično znači da Kina propagira svoje uvjerenje po kojem mediji ne kritiziraju moćnike, već s njima surađuju. U međunarodnom kontekstu to bi trebalo potaknuti prijateljstvo među državama." Kao primjer takvog medijskog foruma u studiji se navodi „Medijski forum Kina-Njemačka-SAD", koji su od 2010. do 2017. godine organizirali njemačka zaklada Robert Bosch i kineski Global Times.

Kritičke rasprave i transparentnost

Autori u tome vide opasnost za europsku „jednosmjernu otvorenost", koju Kina koristi kako bi poslala svoje poruke i istovremeno uskratila europskim medijima pristup kineskom tržištu. Cenzurom je pogođen i Deutsche Welle koji nudi i program na kineskom jeziku. Istovremeno DW daje na raspolaganje i priloge svog TV-magazina „Euromaxx" kineskoj TV-platformi CPD te nudi besplatne tečajeve njemačkog jezika na kineskim internetskim  platformama.

Autori studije zahtijevaju kritičku raspravu o kineskoj medijskoj ofanzivi i traže više transparentnosti, u slučaju da su involvirani kineski državni mediji.

Friederike Böge, dopisnica njemačkog lista „Frankfurter Allgemeine Zeitung" iz Kine, pozdravlja to što studija pokazuje kako Kina sustavno nastupa, ali smatra da je pretjerana kritika koja je upućena njemačkim listovima. Ona podsjeća na riječi američkog politologa Josepha Nyea da je otvorenost najveća snaga demokracije.