Klan Richarda Wagnera - obitelj iz sapunice

Prvi festival u Bayeuthu počeo je 13.08.1876. praizvedbom Prstena Nibelunga, koja je bila popraćena tehničkim defektima vidljivim na pozornici, što je Wagnera toliko smetalo da se ustručavao istupiti pred aplaudirajuću publiku. Ovoga vikenda, 133 godina kasnije, štrajk sindikata ver.di kojem pripadaju i scenski radnici, prijeti slijedećom katastrofom. Ako se ne usvoje uvijeti koje sindikat postavlja neće biti svečanog otvorenja Bayreuthskog glazbenog festivala i uvaženi gosti kao na primjer kancelarka Angela Merkel zateći će praznu i tamnu pozornicu.

Dvije polusestre iz klana Wagnerovih, Eva Wagner-Pasquier i Katharina Wagner, suočuju se zajedno s katastrofom koja prijeti na dan premijere 25. 07. iako se do siječnja 2008. još nikad nisu vidjele.

Borbe za moć

Eva i Katharina imaju zajedničkog oca, Wolfganga Wagnera, unuka slavnog Richarda Wagnera. Wolgangova druga žena, Gudrun Wagner branila je svojoj kćeri da ima kontakt s djecom iz Wolfgangovog prvog braka. Nakon Gudrunine iznenadne smrti u studenom prošle godine sestre, Eva tada 63 i Katharina 29 godina, su se napokon srele. Njihov otac Wolfgang odrekao se svog doživotnog ugovora kao upravitelj festivala u Bayreuthu u korist svojih dviju kćeri.

Već 1973. je Eva Wagner-Pasquier bila od upravnog odbora Zaklade Richard Wagner odabrana za upraviteljicu festivala. Tada se toj odluci usprotivio njen otac Wolfgang, koji je htio odstupiti od svog mjesta upravitelja samo pod uvjetom da ga njegova žena Gudrun naslijedi. Do svoje smrti je Gudrun Wagner vladala festivalom kao siva eminencija. Nike Wagner, Wolfgangova nećaka, odala je tajnu koju su u Bayreuthu zapravo i svi znali: "Danas je sve očiglednije, da festivalom upravljaju dvije žene, Gudrun, koju upravni odbor decidirano nije izabrao za upraviteljicu i njena kćer Katarina."

Teško nasljedstvo

Katharina se dugo vremena protivila tome postati dio Festivala u Bayreuthu. Kao djevojčica je odbijala učiti klavir i željela je postati prodavačica sladoleda, ali je kasnije ipak završila teatrologiju. Sada ona želi modernizirati operu te ju približiti široj publici: "Imidž opere je problematičan, mnogi je smatraju zastarjelom, dosadnom i beskrajno dugom. Sa javnim prikazivanjima može se pokazati da to ne mora biti tako."  Mnogi sumnjaju da je ona sposobna voditi tako renomirani festival, ponekad joj čak i prijete, ali ona se brani riječima: "... meni nije do toga doći samo do naslova upraviteljice festivala, nego ja to radim od srca. I vjerujem da to mogu. Ali i uvjeti se moraju poklapati." Ipak, mlada nasljednica ponekad se pita da li, sa svojih 30 godina, može naslijediti tako veliku odgovornost. Što se može od novih upraviteljica očekivati? Katarina izražava olakšanje: "Meni je jako drago, da su se konflikti oko vodstva festivala smirili, to je za suradnike najvažnije, da je opet mir." Eva pak naglašava kako želi oživiti stari legendarni sjaj Bayreutha te da kani "umjetničku kvalitetu dovesti do toga kakva je nekad bila."

A i podjela zadaća dviju žena je jasno definirana. Eva Wagner-Pasquier, koja odlučnije nastupa od svoje bitno mlađe sestre, izjavila je da će se Katarina više baviti odnosima s medijima i javnošću, a da će se ona baviti podjelama scenskih uloga te umjetničkim dijelom posla. Iako Eva uvijek naglašava da će se sve važnije odluke donositi zajednički, već je na konferenciji za tisak nakon odluke odbora bilo vidljivo tko će u buduće na glazbenom festivalu u Bayreuthu voditi riječ. 

U Bayreuthu počinje sada jedna nova era. Ali zakladni odbor ovog puta ne želi napraviti istu grešku i ne daje sestrama doživotni ugovor kakav je imao njihov otac. Da li će Tristan i Izolda u subotu biti izvedeni ili ne, odlučuju još uvijek scenski radnici.

Autor: Zeit Magazin / Scholz /Zrinka Budimlija

Odg. ur.: M. Ljubičić