Klasnić traži od liječnika odštetu

Tužba na 21 stranici tereti liječnika Götza Dimanskog i liječnicu Manju Guha. Dimanski je športski liječnik i šef klupskog terapijskog centra Sporthep Werder GmbH. Manju Guha je kardiologinja i šefica rehabilitacijskog centra koji također pripada Werderu. Oni su godinama testirali Klasnića kao i druge nogometaše i morali su uočiti da analiza krvi ukazuje na neke zdravstvene probleme s bubrezima, ali ništa nisu poduzeli. Umjesto ispravne dijagnoze i odgovarajuće terapije oni su nogometašu davali lijek za ublažavanje bolova sa sastojkom diclofenacom, većinom kroz lijek voltaren. Taj lijek je za Klasnićeve bubrege bio pravi otrov.

Slijepo crijevo mu spasilo život

Kad je pred Božić 2005. Ivan Klasnić s bolovima u trbuhu prebačen u Bremensku bolnicu, dijagnosticirani su problemi sa slijepim crijevom. Trebao je odmah biti operiran. Ali, liječnici za narkozu nisu se usudili provesti narkozu jer je analiza krvi pokazivala slabu funkciju bubrega. Nazvali su ponajboljeg stručnjaka na tom području profesora Arnoa Lisona. On se ipak odlučio za operaciju slijepog crijeva, ali je nastavio potragu za lošom krvnom slikom.

Kako piše tjednik „Spiegel“ Lison je zatražio svu važnu liječničku dokumentaciju od klupskih liječnika i utvrdio da je već u svibnju 2001., uoči Klasnićevog prelaska iz hamburškog FC St. Paulija u Bremen u analizi krvi utvrđena povećana vrijednost kreatinina i upadljiva slabokrvnost. Svakih nekoliko mjeseci Klasnićeva krv je testirana i loše vrijednosti su se ponavljale, ali nije bilo ispravne reakcije. U svibnju 2002. potvrđene su loše vrijednosti nekih tvari u krvi, preporučeno uzimanje tableta protiv manjka željeza. Dva neovisna liječnika koji su proveli analizu obavijestili su klupskog liječnika Dimanskog. Ali, ništa nije poduzeto a ni sam Klasnić nije obaviješten o dijagnosticiranoj slabijoj funkciji bubrega.

Krvna slika se stalno pogoršavala

Analize krvi tijekom iduće tri godine pokazivale su sve lošije vrijednosti. Ali, ni internistica Manju Guha nije smatrala potrebnom nikakvu terapiju. Profesor Lison je došao do zaključka da je nastala „teška, nepopravljiva šteta za zdravlje pacijenta“. „Ja sam oštećen, moji roditelji su oboje ostali bez po jednog bubrega. Da su liječnici ispravno djelovali, to bi potpuno drukčije završilo“, kaže Klasnić.

Hrvatski reprezentativac sad redovito mora uzimati više lijekova: kortizon, lijek za sniženje krvnog tlaka, blokator mokraćne kiseline, lijekove za jačanje imuniteta i protiv slabokrvnosti umjetnu drogu EPO. Razočaran je odnosom klupskog vodstva koje štiti klupske liječnike, a prema igračima postupa kao prema strojevima. Dok stroj funkcionira, ne smije ga se ometati, a kad nastanu poteškoće, vrlo brzo ga se odbaci. „To je prljav posao“, kaže Klasnić.

Odšteta 1,4 milijuna eura

Ishod sudskog procesa kod liječničkih pogrešaka uvijek je teško procijeniti. Ipak, Klasnićev odvjetnik je uspio s liječničkim osiguranjem dogovoriti da ugledan neovisan stručnjak izradi ekspertizu o postupku Klasnićevih liječnika. Profesor Ulrich Kunzendorf, direktor Klinike za bolesti bubrega i visokog tlaka na Sveučilišnoj klinici Schleswig-Holstein, izradio je ekspertizu koja je potvrdila da se već davno moglo vidjeti oslabljenu funkciju bubrega. Ali, kako nije uspjela izvansudska nagodba, odvjetnik se odlučio za tužbu kako bi za Klasnića isposlovao odštetu od oko milijun i 400 tisuća eura.