Kler i vojska u borbi za gospodarsku prevlast u Iranu

„Vojska čuvara Islamske revolucije", zvana još i Pasdaran ili Revolucionarna garda, je paravojna organizacija koja zajedno s regularnom vojskom Arteš, čini oružane snage Irana. Iranski parlament je nedavno povećao budžet ove organizacije.

Za SAD je Pasdaran teroristička organizacija, zato američki predsjednik Donald Trump i tvrdi da je ubojstvo generala Kasema Sulejmanija, predvodnika Revolucionarne garde, bio akt samoobrane.

No ova organizacije nije samo vojna, nego i gospodarska sila. Stručnjaci smatraju da najmanje jedna trećina gospodarskog učinka zemlje potječe od poduzeća koja su pod kontrolom garde. Tomu još treba pridodati i vjerske zaklade.

Četiri moćne organizacije

Behzad Nabavi, iranski reformski političar i bivši dopredsjednik parlamenta polazi od toga da se 60 posto državnog bogatstva nalazi u vlasništvu četiri organizacije:

-     „Katam El Anbija" („Prorokov pečat"), mješovita kompanija koja slovi kao gospodarsko krilo Revolucionarne garde

-     "Setad Ejarie farmene Imam" ("Organizacija za izvršenje naredbe imama Homeinija") u čijem vlasništvu se nalaze banke, naftne i telekomunikacijske tvrtke

-     "Bonjade Mostazafin" ("Zaklada za one koji ne posjeduju ništa") koja se temelji na imovini oduzetoj od pripadnika režima šaha Reze Pahlavija

-     "Astan e Kuds e Razavi" ("Sveti dom imama Reze"), holding kojem pripada više od pedeset poduzeća

Protiv ovih tvrdnji Revolucionarna garda je izišla pred sud i, kako javlja portal "Iran Journal",  tvrdila kako udio ovih organizacija u državnom vlasništvu ne premašuje više od dva posto.

Iako se vlada posljednjih godina svim silama trudila privatizirati jedan dio iranskoga gospodarstva, granice između državnog, vjerskog, privatnog i vojnog su nedefinirane.

„Prema svojoj pravnoj definiciji većina banaka su danas privatna dionička društva. No dionice se često nalaze u vlasništvu investicijskih poduzeća državnih tvrtki", kaže Michael Tockuss, direktor Njemačko-iranske trgovinske komore sa sjedištem u Hamburgu. Često su na prvi pogled privatne tvrtke, ali na čelu kojih sjede umirovljeni generali. No, kako kaže Tockuss u razgovoru za DW, pripadnici vojnih snaga u pravilu u mirovinu odlaze s 50 pa im je tako otvorena još jedna karijera.

Korupcija i nepotizam

Ova tijesna povezanost je plodno tlo za korupciju i nepotizam na koji se u javnosti često žali i predsjednik Rohani. On sam je u studenom pravosuđu naložio da se pozabavi slučajevima korupcije u kojima se radi o milijardama dolara. "Gdje su velike zvjerke, zašto ih se ne progoni", zapitao se Rohani, a kako prenosi Iran Report, jedan mjesečnik koji Bahman Nirumand, iranski novinar s njemačkom adresom priređuje za Zakladu Heinricha Bölla, blisku stranci Zeleni.

Utjecaj vojske i klera popušta samo u mirnijim razdobljima. Kao npr. 2017. kada je Zapad olabavio sankcije protiv Irana, nakon čega je vlada u Teheranu dva velika natječaja dodijelila francuskim i južnokorejskim kompanijama. U pravilu pravo na dodjelu javnih poslova polaže tvrtka "Katam El Anbija". Često i bez natječaja.

No u međuvremenu su se stvari, kako kaže Tockuss, ponovno vratile na staro. "Vraćanjem sankcija SAD-a siva ekonomija se ponovno proširila. Zbog toga u ovom trenutku nitko ne može reći koliko nafte Iran zapravo izvozi. Pored službenog izvoza stručnjaci govore o "velikoj količini" tajnog izvoza nafte preko susjednih zemalja i preko tankera koji "plove bez oznaka i odašiljača". "Vrijeme sankcija je loše vrijeme za transparentnost i gospodarski napredak", zaključuje Tockuss.

Borba za devize

Sigurno je samo da je izvoz nafte, zapravo glavni izvor deviza za Iran, naglo pao nakon uvođenja sankcija Washingtona. To u međuvremenu priznaje i predsjednik Rohani koji je u jednom govoru u studenom izjavio kako se Iran nalazi u "izvanrednom stanju". "Kako da upravljamo zemljom kada se suočavamo s velikim problemima prilikom izvoza nafte", rekao je Rohani, a kako prenosi Iran-Report. Predsjednik države je govorio i o "najvećim problemima od osnutka Islamske republike".

Rohanijeva iznenađujuća otvorenost očito služi pripremi iranskog naroda na teška vremena. "On narod želi pripremiti na to da će se državni izdaci ubuduće pojačano morati financirati porezima i doprinosima", smatra Tockuss.

Koliko je to politički rizično pokazuju prosvjedi nakon podizanja cijena benzina u studenom koji su, prema Iran Reportu, bili najnasilniji prosvjedi u posljednjih 30 godina. Nezadovoljstvo u narodu je veliko. Podizanje cijena je istodobno voda na mlin konzervativnih krugova koji žele pokazati kako reformski političari okupljeni oko predsjednika Rohanija stvari ne drže pod kontrolom. "Moguće je da će Rohani biti prisiljen na ostavku, a da Revolucionarna garda preuzme vlast i uvede još strožu cenzuru i pojača nasilje", smatra publicist Nirumand.

Tockuss smatra da se gospodarskim pritiskom iranski režim ne može baciti na koljena. "Granice izdržljivosti Iranaca ne treba podcijeniti".