Koja je pozadina kineskog sportskog čuda?

Što više kineski sportaši osvajali medalja, sve su veće sumnje u putove kojim ovi atleti dolaze do uspjeha. Kada je 16-godišnja Je Šiven na Olimpijskim igrama postavila novi svjetski rekord u plivanju i posljednjih 50 metara plivala brže nego najbrži muškarac, za mnoge zapadne novinare je bilo jasno: ovdje je upomoć “priskočila” kemija. “To je nevjerojatno”, komentirao je američki trener John Leonard uspjeh kineske plivačice.

Na konferenciji za novinare nakon natjecanja Je je odbacila sve optužbe i rekla ono što uostalom misle i svi Kinezi. “Kada sportaši iz zapadnih zemalja pobijede, onda ih niko ne okrivljuje”, rekla je Je. Izvještavanje zapadnih medija ne ljuti samo Je. Komentatori kineskih medija jasno kažu: Zapadnjaci zavide uspjesima Kineza.

"Ponos svih Kineza"

Sport je u Kini, kao ni u jednoj drugoj zemlji, simbol snage nacije. Stanovništvo slavi uspjehe svojih sportaša. Je se na internetu slavi kao „boginja“ i „ponos svih Kineza“. Kao i prije u državama istočnog bloka, uspjesi atletičara su za kinesko vodstvo važan simbol. Državni vrh još uvijek smatra da su dobri sportaši odraz jakog sustava. Vlada u jednom ima pravo: kineski sportaši su zaista djeca državnog aparata.

Dok na Zapadu tipična karijera nekog sportaša počinje u sportskom društvu, karijera jednog kineskog atleta određuje se još u vrtićima koje posjećuju predstavnici vlasti u potrazi za talentima. Kod trogodišnjaka ili četverogodišnjaka se obraća pozornost na njihov izgled. Kod plivačice Je su presudne za njenu plivačku karijeru bile vrlo dugačke ruke. Nakon odabira se dijete šalje u neki od specijalnih sportskih internata u kojima vladaju čelična disciplina i treninzi do iznemoglosti. Ako nekom zapadnom fotoreporteru i uspije ulazak u jedan od internata, u javnosti se pojave fotografije na kojima su djeca na čijim se licima vide bolni izrazi i koja pred strogim trenerima jedva da mogu stajati na nogama.

Unosan posao

Na vidjelo izlazi sve više slučajeva u kojim treneri zlostavljaju svoje „štićenike“. Mali kineski sportaši se nazivaju i “uplakana djeca”. Slobodnog vremena nemaju. Tlu Jing, koja je u Londonu osvojila srebrnu medalju na 100 metara (leptir) kaže da se radovala kada su je iz trenerske momčadi predstavnika Australije pozvali na roštiljanje. „Tako nešto se u Kini nije nikada dogodilo“, rekla je Jing.

Od djece "gotovo nemoguće" ne očekuje samo državni sportski aparat nego i roditelji. Jer one koji uspiju (njih je doduše mali broj) ne čeka samo slava. Novčane nagrade, sponzorstva i podrška države su kao i u ostalim zemljama unosan posao. Posebno za djecu sa sela posjet sportskoj školi može značiti izlazak iz siromaštva.

Atletičarka iz bivšeg DDR-a, Ines Geipel, je pred Olimpijske igre koje su 2008. godine održane u Pekingu pokušala saznati više detalja o kineskoj državno - sportskoj mašineriji. S povjerenstvom za sport, kojeg je imenovao njemački parlament, otputovala je u Kinu kako bi istražila tvrdnje da se u kineskim sportskim školama konstantno koristi doping. „Istraživanje je bilo bolno“, kaže Geipel. Kineski sportski sustav je „jedna od najbolje čuvanih tajni“ Kine. Posjet je dozvoljen samo jednoj sportskoj školi koja je i napravljena samo za pokazivanje strancima.

Kina - "kuhinja" za nedozvoljene preparate

Geipel je odrasla u sličnom uređenju. U DDR-u, kao i u Kini, sportski talenti su od malih nogu trenirani u državnim sportskim školama. Prinudni doping (često bez znanja same djece) bio je normalna stvar u mnogim vrstama sporta. Nakon ujedinjenja Njemačke bivši sportski dužnosnici su kažnjeni zbog prinudnog dopinga. Geipel kaže da se i sportaši u Kini sustavno dopingiraju. “Poznato nam je da je Kina najveći proizvođač EPO-generika, hormona za rast“, kaže Geipel i dodaje da se na tim medikamentima pažljivo izvrše promjene tako da je u laboratorijima gotovo nemoguće dokazati da je riječ o dopingu.

Kina je često upletena u slučajeve dopinga. Kada je kratko prije Olimpijskih igara u Sidneju 2006. godine navedeno da će biti upotrijebljen specijalni test za otkrivanje EPO-a, Kina je iz svoje olimpijske momčadi povukla 27 atletičara. Pred Olimpijske igre u Pekingu je u jednoj sportskoj školi na sjeveroistoku zemlje pronađeno 298 ampula s hormonskim preparatom EPO i 141 doza anabolika.

Plivačica Je Šiven je više puta testirana. Predsjednik britanskog Olimpijskog komiteta Colin Moyniham kaže da je je Šiven “čista”. Međutim, kritičari kineskog sportskog sustava neće sjediti prekriženih ruku. “Ovdje nešto ne štima od početka do kraja”, kaže Ines Geipel i dodaje: “To su nevjerojatni rezultati. Svako tko poznaje plivanje zna da je to fiziološki nemoguće."