Antisemitizam i izbjeglice

Najprije su to bile samo slike na televiziji: očajni i uplašeni ljudi koji izlaze iz malih čamaca i iscrpljeno marširaju pored autocesta i kroz šume. A onda, nešto kasnije, izbjeglička kriza se iznenada pojavila i pred vratima Shakeda Spiera u Berlinu: pretrpane sportske dvorane, ljudi koji danima čekaju na registraciju, preopterećene vlasti. "Odmah sam znao: ako su sada izbjeglice stigle u zemlju iz koje su morali bježati moji djedovi i bake te trebaju zaštitu i pomoć, onda moram dati svoj doprinos."

Kaže da je to za njega samo po sebi razumljivo. I od tada se Spier, Izraelac čiji su članovi obitelji za vrijeme nacizma iz Njemačke pobjegli u Izrael, angažira u jednom izbjegličkom centru u Friedrichshainu, berlinskoj četvrti punoj barova i modernih kafića. Ovaj 30-godišnjak, menadžer u jednom IT poduzeću, pomaže kod dijeljenja hrane, igra se s djecom i sluša priče njihovih roditelja o bijegu i traumama.

On je jedan od mnogih židova koji daruju odjeću, posjećuju izbjegličke kampove ili primaju izbjeglice kod sebe. Spier ističe da nije imao negativnih iskustava, kako zbog svog identiteta i podrijetla, tako i zbog svoje seksualne orijentacije. On je, naime, homoseksualac i to ne krije. Kada netko primijeti njegovu tetovažu na hebrejskom ili njegov naglasak, onda obično reagira riječima: "A, ti si iz Izraela? Cool, ja sam iz Afganistana." Spier se smije kada to priča.

Nema znanstvenih istraživanja

A onda postaje ozbiljan. Njega ljuti to što drugi kažu da izbjeglice, koje dolaze iz zemalja u kojima su antisemitizam i mržnja prema Izraelu državna politika, to stajalište donose sa sobom. Tako predsjednik Središnjeg vijeća židova u Njemačkoj Josef Schuster stalno upozorava na opasnost od "uvezenog antisemitizma". On je nedavno u jednom intervjuu rekao da se među izbjeglicama nalazi "znatan udio ljudi arapskog podrijetla, koji su odrasli sa stereotipima o neprijateljstvu prema židovima i Izraelu. Ljudi to stajalište ne ostavljaju jednostavno na granici".

I Dervis Hizarci drži takve paušalne izjave problematičnima te ističe kako nema znanstvenih istraživanja o tome donose li izbjeglice sa sobom antisemitizam i mržnju. Hizarci, profesor povijesti i političkih znanosti, vodi Inicijativu protiv antisemitizma koja upravo provodi projekt na temu antisemitizam kod izbjeglica. Prvi rezultati trebali bi biti objavljeni krajem ove godine.

Hizarci zato smatra da se do tada ne bi smjelo izricati paušalne ocjene jer se time povećava opasnost od poticanja mržnje prema islamu i strancima. On kaže da u njemačkom stanovništvu postoji 15 do 20 posto ljudi s latentnim antisemitizmom. "Naravno da su među njima i muslimani, također i oni u drugoj i trećoj generaciji, ali nisu samo oni!"

On ne želi negirati da među mladim njemačkim muslimanima postoji antisemitizam koji dodatno potiču slike užasa iz bliskoistočnog sukoba. Hizarci i njegovi suradnici organiziraju radionice i rasprave o antisemitizmu, ali i o neprijateljstvu prema islamu. No on upozorava da je za promjenu mišljenja kod ljudi potrebno mnogo truda i vremena.

"Više me brine jačanje desnice"

Pa ipak, sve prečesto ostaje na naporima pojedinaca. Džamije se manje bave suzbijanjem antisemitizma jer obično nemaju dovoljno resursa. Njih često vode dobrovoljci koji svoje slobodno vrijeme i energiju koncentriraju na za njih važnije probleme kao što su diskriminacija, neprijateljstvo prema islamu ili nezaposlenost.

I Spier zna da je antisemitizam realan problem. On ima prijatelje koji nisu bili posluženi u jednom turskom lokalu, poznanike koji su bili suočeni s antisemitskim izjavama. On zna da su mnogi židovi koji nose tradicionalno pokrivalo za glavu kipu u Berlinu bili izloženi vrijeđanju i čak napadnuti. Sve to on ne želi negirati, ali ističe: "Za mene su odlučujuća iskustva koja sam ja imao. A ona su uvijek bila pozitivna!" On kaže da ga daleko više zabrinjava jačanje desnice u Njemačkoj: napadi na izbjegličke smještaje, mržnja kod prosvjeda pokreta Pegida, desničarske stranke NPD i NSU: "To me daleko više brine nego stajalište ljudi koji dolaze k nama jer trebaju zaštitu."

Prije nekoliko mjeseci dobio je od obje svoje bake, koje su svojedobno i same morale bježati pred ratom i progonom, fotografiju slike koju je nacrtao jedan mali sirijski izbjeglica. Na slici su dva zrakoplova koji bombardiraju jednu zgradu, a na podu leže krvavi čovječuljci. Reakcija obje žene bila je ista: "One su mi rekle da su ponosne na moj angažman!"