Ranjivo iransko gospodarstvo nakon izraelskih napada

Cilj noćnih izraelskih napada na Iran od 26. listopada bile su iranske tvornice raketa, objavio je glasnogovornik izraelske vojske Daniel Hagari. SAD je, kao najvažniji saveznik Izraela, zatražio od izraelske vlade da ne napada iranska nuklearna postrojenja ili naftna polja. Za to je postojao važan razlog: Iran, prema stručnjacima iz analitičke tvrtke Capital Economics, pokriva oko četiri posto svjetskih potreba za naftom.

Izvoz nafte unatoč sankcijama

Za Iran je izvoz nafte važan izvor prihoda. Iako je SAD 2018. godine napustio nuklearni sporazum s Iranom, ponovno uveo sankcije za iransku naftu i potom ih još dodatno proširio, Iran i dalje uspijeva prodavati naftu, uglavnom Kini. U 2023. godini izvoz nafte iznosio je više od 35 milijardi dolara, kako je u ožujku izvijestio ministar za naftu Džavad Ovji, o čemu je izvijestio i Financial Times.

Analitička kuća Vortexa, specijalizirana za energetski sektor, procijenila je da su iranski dnevni izvozi porasli na prosječno 1,56 milijuna barela u razdoblju od siječnja do svibnja 2024. „Povećanje izvoza omogućeno je većom proizvodnjom sirove nafte, rastućom potražnjom iz Kine i širenjem tzv. ‘tamne flote'," izvijestila je Vortexa krajem lipnja 2024. Pod „tamnom flotom" podrazumijevaju se brodovi koji krijumčare naftu kako bi zaobišli sankcije. Prema američkoj organizaciji United Against Nuclear Iran (UANI), iranska „tamna flota" broji najmanje 383 broda.

Iran prodaje svoju naftu s popustom od 20 posto u odnosu na svjetsku tržišnu cijenu, procijenila je engleska televizijska postaja Iran International, što je naknada za rizik koji kupci preuzimaju zbog mogućih američkih sankcija. „Kineske rafinerije glavni su kupci ilegalnih iranskih isporuka nafte, koje posrednici miješaju s isporukama iz drugih zemalja i u Kini deklariraju kao uvoz iz Singapura ili drugih država", navodi isti izvor.

Slab rijal i visoka inflacija

Zapadne sankcije ne odnose se samo na naftnu industriju već i na međunarodna plaćanja s Iranom, što je dovelo do drastičnog pada vrijednosti nacionalne valute rijala. Na crnom tržištu od 2. listopada 2024. za jedan američki dolar Iranci moraju platiti 580.000 rijala. Za usporedbu: nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma 2015. dolar je vrijedio 32.000 rijala.

Sankcije i loš tečaj poskupljuju svakodnevne potrepštine, što dodatno pogoršava situaciju jer Iran ne može sam podmirivati opskrbu stanovništva hranom. Trenutna inflacija iznosi oko 40 posto.

Usporedba gospodarske snage

Iako su prihodi od izvoza nafte stabilizirani, Iran je daleko od statusa gospodarske sile. Sa svojih 88 milijuna stanovnika ova država ima gotovo deset puta veću populaciju od Izraela, ali je ekonomski značajno slabija. U 2023. godini iranski BDP iznosio je oko 403 milijarde dolara, dok je izraelski bio oko 509 milijardi dolara. Jasna je razlika kada se uspoređuje BDP po glavi stanovnika: prema Međunarodnom monetarnom fondu BDP po glavi stanovnika u Iranu bio je 4.663 dolara, dok je u Izraelu iznosio preko 52.000 dolara.

„Životni standard srednje klase zbog sankcija se vratio na razinu od prije 20 godina", izjavio je za DW Djavad Salehi-Isfahani, profesor ekonomije na Virginia Techu.

Korupcija i netransparentnost

U Iranu znatne količine novca nestaju unutar netransparentnih struktura vladajućih elita. Na ljestvici organizacije Transparency International, koja mjeri percepciju korupcije, Iran je na 149. mjestu od 180 zemalja, dok je Izrael na 33. mjestu. Posebno netransparentna je uloga Revolucionarne garde i vjerskih zaklada koje kontroliraju ključne dijelove gospodarstva. Te institucije ne plaćaju poreze, nisu obvezne objavljivati financijska izvješća, a podliježu izravno političkom i religijskom vođi, ajatolahu Aliju Hameneiju.

Nezadovoljstvo stanovništva

Iako Iran ima predsjednika kojeg bira narod, što se posljednji put dogodilo u srpnju 2024., ova zemlja nije demokracija. Od 80 kandidata za predsjednika konzervativno Vijeće čuvara dopustilo je kandidaturu samo šestorici. Vlada pokušava očuvati socijalni mir subvencijama za hranu i gorivo, ali i dalje strahuje od nezadovoljstva stanovništva, koje se često manifestira u prosvjedima protiv političkog režima zbog rastućih cijena ili obveze nošenja marama za žene.

Rat s Izraelom bio bi za Iran golemi gospodarski teret, što bi moglo prisiliti vladu da smanji troškove na drugim područjima, dodatno pogoršavajući nezadovoljstvo građana.

Ovaj tekst je preveden s njemačkog jezika.