Koliko je rasizma u njemačkoj policiji?

U Njemačkoj je u posljednjih dvadeset godina u policijskom pritvoru umrlo nekoliko ljudi crne kože. Podnosilac zahtjeva za azil Oury Jallloh iz Sijera Leonea izgorio je svezan za krevet u policijskoj ćeliji u Desauu. Ima i niz drugih slučajeva. Također podnositelj zahtjeva za azil iz Kameruna, Achidi Johon umro je godine 2001. u Hamburgu u policijskoj ćeliji nakon što su mu policajci silom dali sredstvo za povraćanje. A izbjeglica iz Iraka Husam Husein je 2016. ubijen hicima iz policijskog oružja pred izbjegličkim kampom u Njemačkoj.

Svakodnevno iskustvo

To su bili slučajevi koji su privukli veliku pozornost javnosti. Ali za osobe s tamnijom bojom kože su to bili samo ekstremni primjeri za iskustvo kroz koje oni u Njemačkoj svakodnevno prolaze – sumnjivi su samo na osnovu svog izgleda.

Sylvie Natcha, predsjednica udruge TANG (The African Network of Germany) kaže: „Zajednica Afrikanaca nikada nije stekla dojam da je policija tu da bi ih zaštitila, nego da ih sumnjiči". 

Natcha je demokršćanska političarka u Freiburgu i prva članica nekog gradskog vijeća u Njemačkoj afričkog porijekla. Njezina organizacija je zabilježila niz slučajeva takozvanog „rasnog profiliranja" – ljudi su osumnjičeni isključivo na temelju boje kože: „Znamo da naše ljude policija kontrolira češće nego što je potrebno. Mogu vam ispričati slučaj kolege koji je bio u punom vlaku, u vagonu s preko 100 ljudi. Naišla je policija i zaustavila se samo kod njega, tražeći osobnu. To su stvari koje se događaju svaki dan".

Policija ne bilježi takve slučajeve, a to prema Natchi znači – da se o njima ni ne raspravlja. To potvrđuje i Sebastijan Bickerich, glasnogovornik Saveznog antidiskriminacijskog ureda: „Na žalost, u Njemačkoj ne postoji sustavno evidentiranje 'rasnog profiliranja', nisu jasno određene ni nadležnosti ni strukture za podnošenje žalbi".

Pojedinačni slučajevi ili dio sustava?

U Njemačkoj su federalne jedinice – pokrajine – nadležne za policiju. Svaka od njih ima različite propise, školovanje i kadrovsku politiku za policajce. U nekoliko pokrajina, prije svega na zapadu zemlje, ulažu se napori da se u policiji zaposli što više ljudi stranog porijekla.

Parlament Berlina je čak prošlog četvrtka izglasao zakon protiv diskriminacije. Svrha mu je da zaštiti ljude od diskriminacije institucija i policije, ali i da omogući pravo na odštetu u slučaju diskriminacije. Konzervativni političari i sindikat policije podigli su prašinu buneći se protiv tog zakona.

Sindikat policije u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji tumači zakon tako da policija prilikom intervencije mora dokazivati da njen angažman nije ni u kakvoj vezi s porijeklom osobe protiv koje intervenira.

A demokršćanski političar iz Baden-Württemberga Thomas Blenke kaže da zakon stavlja i policiju i cijelu javnu službu pod generalnu sumnju da provode principijelnu i strukturalnu diskriminaciju. On dodaje: „Njemačka nije isto što i Sjedinjene Američke Države. Mi ovdje nemamo problem rasizma u policiji".

Ni njemačka Vlada ne vidi sustavne propuste. Na nedavnoj konferenciji za tisak glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova Steve Alter je doduše priznao da ne postoje statistike o učestalosti „rasnog profiliranja" ali je dodao da on ne predstavlja problem ukupne policije „Prema mojim saznanjima to su pojedinačni slučajevi kada se uzme u obzir koliko je velika organizacija. Ali svakako se svaki slučaj shvaća ozbiljno i koristi se i za sustavno obrađivanje struktura".

Zamjenik predsjednika Sindikata policije Jörg Radek je za dnevni list Tagesspiegel rekao: „Tko spočitava policiji latentni ili strukturalni rasizam, pokazuje velike rupe u vlastitom znanju o načinu rada njemačke policije ili pokušava politički instrumentalizirati postupke njemačke policije koji su prema Sindikatu primjereni".

Rafael Behr koji je i sam bio policajac, a sada je profesor na Policijskoj akademiji u Hamburgu smatra da ni policija na smatra snažnim argument o pojedinačnim slučajevima: „S obzirom na to da su pojedinačni slučajevi tako učestali da im se mora posvetiti pažnja, nameće se pitanje, postoje li možda strukturalni ili institucionalni uvjeti koji to potiču. Ne bih govorio o strukturalnom rasizmu kod policije, ali postoje strukture i institucionalni uvjeti koji ne sprečavaju rasizam. To je najveća slabost njemačkog rukovodstva policije da to do sada za njih nije bila tema".

Na policiju se žališ – policiji

Ministarstvo unutarnjih poslova ukazuje na niz mogućnosti da se uloži žalba na rad policije. Međutim, po mišljenu glasnogovornika Inicijative crnih građana u Njemačkoj, Tahira Delle, mjesta na kojima se građani mogu požaliti nisu neutralna: „Državni tužitelj uglavnom više vjeruje policiji nego privatnoj osobi. Nama je potrebna pravna osnova, neovisna struktura za pritužbe, preko kojih možemo intervenirati, koje će osigurati da netko bude pozvan na odgovornost. Na prvom mjestu nam je potrebna zaštita od rasističkih povreda ljudskih prava pogođenih osoba. Sada se kod policije žalim na policiju".

Upravo taj nedostatak namjerava riješiti berlinski Zakon protiv diskriminacije. Za Dellu je to tek prvi korak ka rješavanju još većeg problema – policijske obuke i školovanja.

Rafael Behr smatra da policijske akademije ne privlače rasiste u većoj mjeri. Ali kaže da bi se u trogodišnjem školovanju moralo više poraditi na treningu protiv diskriminacije i na političkom obrazovanju. Ali i poslije te tri godine se s tim mora nastaviti: „Pustimo ih sa školovanja i obuke u praksu koju više ne možemo kontrolirati. To je najveći nedostatak za sada. Mora se uvesti popratno doškolovanje usmjereno na praksu, u vidu grupa za popratnu informaciju ili superviziju"

Za Sylvie Nantchu je rasizam u policiji samo dio jedne općedruštvene teme: „Naravno, ovdje već imamo drugu generaciju ljudi. Oni su Nijemci. Nemaju drugu domovinu. Traže priznanje te činjenice. To je njihov jednostavan zahtjev".