Koliko je uistinu žrtava ekstremne desnice?

Frank Jansen od početka devedesetih piše o neonacistima i žrtvama ekstremne desnice. Novinar berlinskog lista "Tagesspiegel" dobro poznaje okružje u kojem rasizam raste i širi se, bez obzira radilo se o političkoj stranci kao što je Nacionaldemokratska stranka Njemačke (NPD) ili desničarska rock-scena. Jansen je pratio mnoga suđenja u kojima se sudilo onima koji su prebijali ili ubijali druge ljude zbog njihovog porijekla ili boje kože. Baveći se tom temom Jansen je primjetio da se njegova saznanja o obimu terora ektremne desnice vidno razlikuju od službenih državnih podataka.

Brojke koje navode državne službe i ministarstva Jansenu se čine vrlo malima. S još nekoliko kolega odlučio je usporediti prikupljene podatke. Prve rezultate su objavili u rujnu 2000. godine: ukupno 93 žrtve desničarskog nasilja nakon ujedinjenja 1990. godine. Njemačka savezna vlada je u istom razdoblju zabilježila 48 smrtno stradalih.

Nedostaje žrtva osuđenog nacista

Frank Jansen se čudi da je u državnoj statistici dugo nedostajao slučaj Kaya Diesnera, koji je osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu zbog ubojstva jednog policajca. On je 1997. godine pratio suđenje tom neonacistu, koji je samog sebe opisivao kao "političkog vojnika". Jansen je prošli tjedan na konferenciji za novinare Zaklade Friedrich Ebert u Berlinu podsjetio da to ubojstvo do 2000. godine službeno nije okarakterizirano kao zločinačko ubojstvo motivirano desničarskim idejama.

Nakon razotkrivanja serije ubojstava koje je izvršila skupina "Nacionalsocijalističko podzemlje" (NSU) u studenome 2011. godine, istraga nadležnih organa se intenzivirala. Ta teroristička skupina je optužena za ubojstvo devet migranata i jedne policajke. Istraga je godinama išla isključivo u pravcu organiziranog kriminala, a rasistički motivi su bili potpuno isključeni.

Država "vara"

Na listi novinara Franka Jansena su imena 152 žrtve. U proljeće ove godine u Münchenu je počelo suđenje NSU-u. "Aktualiziranu listu objavili smo u ožujku ove godine, uoči početka sudskog postupka protiv NSU-a. Trenutno bilježimo 152 žrtve nasilja ekstremne desnice. Prema službenim podacima njih je 63. I moram istaknuti da je 20 imena od ukupno 63 s državne liste naknadno ubačeno nakon objavljivanja naše liste", komentira Jansen.

Ministar pravosuđa njemačke savezne pokrajine Tirinške Holger Poppenhäger o tom različitom viđenju kaže: "Riječ je o razlici između osjećaja za pravdu i pravne države. Država takoreći 'vara' i umanjuje problem desnog ektstremizma. Udruženja za zaštitu žrtava nisu jedina koja tako misle."

Bez jedinstvene definicije desnog esktremizma

Velike statističke razlike međutim nisu posljedica različitog tumačenja, uvjeren je Bert Götting, stručnjak za statistiku saveznog ministarstva pravosuđa. "Mi nemamo jedinstveno tumačenje pojma desnog ekstremizma. Što je desni ektremizam? Što je mržnja prema strancima? Što je antisemitizam? Kako bi trebalo označiti sporne slučajeve? Ne postoji termin koji podjednako važi za policiju, državno odvjetništvo, ministarstvo pravosuđa ili udruge za zaštitu žrtava, već presudnu ulogu ima osobna procjena osobe koja na tim slučajevima radi. Ni na saveznoj razini nemamo zakonsku odredbu koja regulira prikupljanje statističkih podataka na području pravosuđa", objašnjava Götting.

O mnogim slabim tačkama nadležnih službi i ministarstava govori se i u zaključnom izvještaju parlamentarnog odbora zaduženog za istragu ubojstava Nacionalsocijalističkog podzemlja. U tom izvještaju dugom 1.500 stranica stoje i preporuke kako u što ranijoj fazi prepoznati desni ekstremizam te kako ga učinkovitije suzbiti.