Koliko su odmakli LNG terminali u Njemačkoj?

U Brunsbüttelu se ovih dana postavljaju posljednje cijevi koje će i ovaj terminal u pokrajini Schleswig-Holsteinu spojiti s mrežom plinovoda sjeverozapada Europe. Već je došao i specijalni brod Höegh Gannet (na naslovnoj fotografiji) preko kojeg će se moći primati 3,5 milijarde kubičnih metara plina. Po informacijama njemačkog ministarstva gospodarstva, kad budu gotove i povezne cijevi, to će biti čak 7,5 milijardi. Ovaj terminal će biti spreman za početak sljedeće zime.

Što je gotovo?

Prvi plutajući LNG terminal u Wilhemshavenu u Donjoj Saskoj je otvoren koncem prošle godine, a od siječnja kroz njega već dolazi plin za njemačke potrošače. „Svi sustavi pouzdano rade", za ARD kaže Holger Kreezt iz tvrtke Uniper. Samo preko ovog terminala bi trebalo stizati 6% dosadašnjih godišnjih potreba za plinom ove zemlje.

U industrijskoj luci Lubmina u pokrajini Meckenburg-Vorpommern je ovog siječnja s radom počeo i drugi LNG terminal. To je prvi i za sad jedini terminal za prihvat ukapljenog plina nekog privatnog ulagača. Njime upravlja tvrtka Deutsche ReGas, a i u ovom slučaju je riječ o plovećem terminalu za prihvat.

Preko njega je planiran prihvat do 5,2 milijardi kubičnih metara plina, a od toga je dugoročnim sporazumima već prodano 3,6 milijardi kubičnih metara francuskoj kompaniji Total Energies i europskoj energetskoj kompaniji MET Group sa sjedištem u Švicarskoj.

Da je već drugi njemački LNG terminal smješten upravo u Lubminu ima i simbolično značenje: upravo tamo su dolazili i plinovodi Sjeverni tok 1. i 2. kojima je Njemačkoj stizao ruski plin. Obzirom na sve okolnosti, upravo bizarno zvuči izjava direktora ruskog Rosnefa, Igora Sečina koji je za TASS ovog ponedjeljka (6.2.) izjavio kako je „Europa potpuno izgubila svoju glavnu prednost, energetsku sigurnost i pristup jeftinom i pouzdanom izvoru energenata iz Rusije."

Što se još gradi?

Upravo zbog te ruske „pouzdanosti" se Njemačka i upušta u ove velike i skupe projekte kako bi do sljedeće zime raspolagala kapacitetima za prihvat ukapljenog plina koji bi pokrivali negdje oko trećine dosadašnje potrošnje. Naravno, sve će opet ovisiti hoće li i slijedeća zima biti blaga ili oštra i po svemu sudeći i dalje valja štedjeti. Ali makar će kapacitet biti manji, već u nabavi plina će tu biti drugačiji postupak kako bi se preko ljeta opet potpuno napunila spremišta i pripremilo za zimu.

Jer tri prihvatne luke gdje to neće biti tek plutajuća platforma, nego stacionarni pogon za skladištenje i povrat ukapljenog opet u plinovito stanje bi trebali biti gotovi tek do godine 2026. Oni imaju bitno veće kapacitete nego te mobilne platforme i s tih 8 plutajućih i 3 stacionarne prihvatne luke će prihvatni kapacitet Njemačke biti 73 milijarde kubičnih metara plina godišnje. Čak i ako se ništa ne dogodi kod napuštanja fosilnih goriva, tu se čuju kritike i da se sad već pretjeruje u kapacitetima: to će biti više nego što je Rusija i u najmirnijim danima uopće izvozila – „samo" 46 milijardi kubičnih metara plina.

aš(ard)

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu