Koliko troši? Oko 10.000 litara na sat.
11. lipnja 2008U usporedbi sa morskim gigantima, potrošnja cestovnih šlepera izgleda kao potrošnja upaljača za cigarete. Na primjer "Colombo Express" hamburškog Hapag-Lloyda troši 10 tona mazuta na sat! Obzirom da se cijena mazuta od 2005 već udvostručila i sada iznosi nekih 550 dolara po toni, svakog dana za gorivo taj brod potroši oko 130 tisuća dolara. Malo je i smrtnika koji si kod takvog prijevoznog sredstva mogu priuštiti nonšalantno baciti ključeve spremnika za gorivo namješteniku benzinske crpke i narediti "do vrha"! Takav užitak, trasa od Hong Konga do Hamburga brodskog prijevoznika košta više od 3 milijuna dolara.
Zasada: sve, samo ne povećati cijenu prijevoza
Naravno da treba dodati i da je taj, jedan od najvećih kontejnerskih brodova na svijetu gigant dugačak preko 330 metara koji nosi više od 8700 standardnih kontejnera (TEU). Ali te brojke pokazuju kako je stanje i za brodske prijevoznike i više nego ozbiljno. U svijetu globalnog gospodarstva čitavi proizvodni lanci su vezani uz pravovremenu isporuku robe - po predvidljivim cijenama. Zbog bogate ponude brodskog prijevoza - osobito na frekventnim linijama, teško je doći do mušterije ali je lako izgubiti je. Zato već neki radije posluju sa gubicima koje pokušavaju pokriti na manje prometnim linijama nego da povećaju troškove prijevoza. Ne treba biti nobelovac kako bi se shvatilo da u toj računici nešto ne štima i kako se onda zarada brodara mora topiti kao sladoled na suncu Sahare.
Baš kao i kod automobila, vozači koji vole juriti naokolo najveće su platiše na benzinskoj crpki. Ako se tu mrcinu sa 100 tisuća tona tereta natjera "do daske", ona će juriti 25 čvorova ali će i gutati 50% više goriva nego da vozi 20 čvorova. Čak i razlika između 23,5 i 20 čvorova znači razliku u potrošnji od oko 35%. Ali problem je što na tako dugačkom putu između Azije i Europe razlika od dva ili tri čvora znači da će čitavo putovanje trajati tri ili četiri dana duže. Brod koji i sam košta vrtoglave iznose, najviše zarađuje kada prevozi nov teret a ne kada se vucara po morima sa starim. Zato odluka narediti floti sporiju vožnju nije laka - čak i kada je obzirom na cijenu potrošenog goriva u bržoj vožnji u nekim slučajevima već postalo prihvatljivo rješenje uzeti još jedan čitav brod.
Svi trikovi su dopušteni
Naravno, brodar se može i osigurati protiv povećanja cijena goriva. To ipak nije nikakvo dugoročno rješenje i povrh toga, previše košta jer ni osiguravajući zavodi nisu milosrdne institucije. U zadnje vrijeme su i suhi dokovi postali veoma traženi - na nevolju prijevoznika čiji brod u to vrijeme naravno ne može prevoziti teret. Ali kao nikad do sad, naveliko se stružu alge, školjke i sve što se nakupi na dno broda i brod se maže silikonskim premazima. Brod čiji je trup obrastao ima veći otpor u vodi i uz istu potrošnju goriva je sporiji za pola ili čitav čvor. Noviji brodovi su u sve većoj prednosti pred starijima - jer u pravilu imaju ekonomičnije motore čija se potrošnja, u usporedbi sa onima iz 60-tih prošlog stoljeća, smanjila za čitavih 30%. Ali zaštitari okoliša se ne trebaju radovati prebrzo kako viša cijena goriva znači manje zagađenja: brodari sve manje biraju, gdje će nabaviti mazut sve dok je jeftin. Koliko on ima sumpora i ostalih štetnih sastojaka - zapravo je apsurd u našim danima katalizatora na sve strane, ali brodare zapravo to nitko ni ne pita.
Ekološki je mnogo spektakularnije rješenje koje je uveo prijevoznik Beluga iz Bremena: on je od tvrtke Skysails jedan svoj brod opremio jedrom, svojevrsnim padobranom koji se uzdiže nad pramcem broda. Brodar je odlučio polovicu iznosa koje se uštedi na gorivu podijeliti sa posadom broda kako bi ga motiviralo što je češće moguće "dići jedro". Ali kada brod ionako već ide 20 čvorova, uštede su na taj način, ruku na srce, veoma skromne.