Koliko židovstva je dobro za Izrael?

Rabin Jehuda Glick se glasno zalagao za posve židovsko Brdo hrama. To za njega znači: Brdo hrama bez Omarove džamije i džamije Al Aksa koje su među najvažnijim muslimanskim svetištima. Na Brdu hrama ne bi smjelo biti nikakvih "poganskih" obilježja bilo koje druge vjere osim židovstva, pisao je Jehuda Glick na internetskoj stranici njegove organizacije "Vjernici Brda hrama". Tek tada bi se mogao izgraditi novi, treći Hram na mjestu gdje je prvog izgradio još kralj Salomon.

Mnogi Palestinci njegovo djelovanje smatraju nepodnošljivom provokacijom. Ove srijede (29.10.) je jedan Palestinac ispalio više hitaca na rabina i radikalne aktiviste. Glick je bio teško ranjen, a samo nekoliko sati kasnije su napadača ustrijelile izraelske snage sigurnosti.

Nakon što već tjednima ionako raste napetost u Izraelu, ovaj atentat je dodatno uzbudio duhove. MInistar gospodarstva Naftali Bennett je izjavio kako je ovim krvoprolićem "prijeđena crvena linija krvi". U bojazni da će izbiti nemiri, izraelske službe su zatvorile prilaze Brdu hrama. Odmah je reagirao i palestinski predsjednik Mahmud Abas koji je taj čin protumačio kao "objavu rata", a prilazi Omarovoj džamiji i muslimanskim svetištima na Brdu hrama su iste večeri opet otvoreni.

Širok spektar židovstva

Ovaj zločin je u Izraelu opet potakao rasprave o dva važna pitanja, o mogućoj novoj, trećoj Intifadi Palestinaca i o identitetu i samosvijesti izraelske države. Izrael je država Židova, dakle ona je vjerski određena. Što to znači za društvo i politiku te zemlje? I kako da se organizira suživot sekularnih, ortodoksnih, ultra-ortodoksnih i Židova čija se gledišta već mogu smatrati ekstremističkim?

Publicist Avraham Burg je u listu The Economist iznio svoja strahovanja kako Izrael okoštava u vjerskom usmjerenju i da se religiozni fundamentalizam sve više širi. On zato optužuje "agresivni i ratoborni rabinat" koji teži židovstvu iz doba prije prosvjetiteljstva i moderne političke kulture. Uz takve konzervativne rabine stoje Židovi koji sebe smatraju nacionalnim aktivistima i osvajaju područje Zapadnog Jordana.

Obje skupine su izuzetno uspješne, smatra Burg: "Ortodoksni establišment i naseljenici Zapadne obale su demokratsku državu Židova drže kao taoca i zlostavljaju je." Povrh toga, obje skupine imaju i koristi od bojazni mnogih Izraelaca od političkih zbivanja u susjednim državama. Jer u prosvjedima koje u okolnim muslimanskim državama traju već preko tri godine, sve više utjecaja stiče fundamentalistički islam.

"Unutrašnji rat"

I autorski dvojac, Yuval Elizur i Lawrence Malkin u svojoj knjizi objavljenoj 2013. "Unutrašnji rat" (The War within) upozoravaju na opasnost ekstremističkog židovskog fundamentalizma. Već u podnaslovu je jasno što žele reći: "Izraelska ultra-ortodoksna prijetnja demokraciji i naciji" (Israel's Ultra-Orthodox Threat to Democracy and the Nation). Autori upozoravaju kako se Izrael ne nalazi samo u jednom, vanjskom ratu protiv Palestinaca, nego da bjesni rat i u njegovoj unutrašnjosti. I to između sekularnih i radikalno ortodoksnih Židova.

Publicist Daniel Gordis se ne slaže s ovim tvrdnjama. Ipak i on priznaje kako državni, Vrhovni rabinat "štedi trud" mnogim ortodoksnim vjernicima da se sami intelektualno suoče sa drugim mišljenjima i to ne smatra pogodnim za razvoj vjere. Ali Gordis najviše zamjera što se ne ističe postojanje modernog i umjerenog židovstva. Sve dok većina Židova živi u otvorenom društvu, sa živim protokom i razmjenom ideja, piše u svom odgovoru Avrahamu Burgu; "imamo razloga za nadu da će na kraju prevladati židovska tradicija suzdržanosti i da će se održati intelektualna oštroumnost i moralna osjetljivost, osobine koje su toliko dugo bile svojstva židovstva."

"Ruka koja udara ne-židova..."

Rabin i aktivist za ljudska prava Arik Ascherman ipak nipošto ne misli da je samo po sebi razumljivo da će tako biti. On upozorava kako je politika Izraela godinama bila veoma popustljiva prema izraelskim ekstremističkim naseljenicima, izjavio je u razgovoru za DW. To se osobito odnosi na radikalne naseljenike na palestinskim područjima: "Oni su odrastali u okružju u kojem su vjerovali da mogu činiti što ih je volja. Jer godinama su izraelske snage sigurnosti bile na njihovoj strani. Tu povrh toga dolaze i rabini koji pišu ekstremističke tekstove."

A dok je ovaj pokret do sad prije svega otežavao život Palestincima na području Zapadnog Jordana, već neko vrijeme su aktivni i u samom Izraelu. Ekstremistički Izraelci, smatra Ascherman, ne ustaju samo protiv Palestinaca, nego i protiv aktivista političke ljevice, izraelske vojske i policije, a povrh toga i protiv kršćana. On je siguran da golema većina Izraelaca odbija takve radikalne stavove. Ali oni su i sjeme od kojeg treba strahovati: "Postoji komentar jednog rabina koji kaže: nemoj vjerovati da će ruka koja udara jednog ne-židova onda suzdržati da udari i jednog židova. Upravo to se sad dešava", smatra rabin Ascherman.