Kome je trebala srpska provokacija vlakom?

Situacija sa šarenim vlakom na relaciji Beograd – Kosovska Mitrovica na različite načine se tumači u Beogradu. Provladini mediji uglavnom navode kako je samo mudrom i državničkom politikom premijera Aleksandra Vučića spriječen oružani sukob, dok se s druge strane upozorava da je vlast praktično sama kreirala tu krizu, da je sama odlučila da vlak ukrasi natpisima "Kosovo je Srbija", i da, kada se vidjelo da provokacija odlazi predaleko, sada pokušava nastupiti kao mirotvorac. „Miroljubivu politiku i jake živce premijera Vučića“ hvali i visoki funkcionar stranke Jedinstvena Rusija Sergej Železnjak, koji smatra da je samo zahvaljujući tome izbjegnut novi oružani sukob u srcu Europe.

Može li piroman biti vatrogasac?

Mislim da je sve što se događa između Beograda i Prištine samo logičan nastavak politike srpske vlade, koja sada samo dobiva ubrzanje zbog predstojećih izbora, ocjenjuje za DW Dragan Popović, predsjednik Centra za praktičnu politiku. „To je jednostavno politika koja koristi Kosovo, i sve što je vezano za Kosovo, da bi poslala poruku što domaćoj, što međunarodnoj javnosti. I u ovisnosti od toga koja poruka je kada potrebna, ide se ili na zaoštravanje odnosa, ili se nešto potpisuje. Tako da je i ovo samo jedna od tih umjetno izazvanih kriza, a sve te krize praktično omogućava to što mi nismo zaista krenuli u ozbiljan proces normalizacije odnosa između Srba i Albanaca na ovom prostoru.“

Vlak je u tom smislu namijenjen prije svega za unutarnju upotrebu, smatra Popović, kako bi se držala neka vrsta napetosti, i da se novine pune nekakvim najavama rata i sukoba. „Jer, provladini mediji već danima vode jednu potpuno nenormalnu kampanju, u kojoj maltene pripremaju građane na nekakav rat i katastrofične scenarije. Situacija s vlakom se stoga ne može promatrati drugačije nego kao jedna glupa i nepotrebna provokacija“, kaže Popović.

Tko je pobijedio u Bruxellesu?

Imam dojam da obje strane pokušavaju na ovaj način skrenuti pozornost sa stvarnih problema Srbije i Kosova, kaže za DW Filip Švarm, odgovorni urednik tjednika Vreme. „Mislim da oni u tom smislu pokušavaju, svatko na svoj način, Briselski sporazum predstaviti kao neku svoju pobjedu i dobitak. I zato sada imamo ovakvu situaciju, u kojoj svaka strana pokušava sebe predstaviti kao nekoga tko će sada na terenu pokazati kako je upravo ona pobijedila u briselskom dijalogu Beograda i Prištine. Imate znači te balkanske oligarhije u tim malim državicama koje jako dobro profitiraju od zaoštravanja odnosa, i od podizanja međusobnih tenzija.“

Filip Švarm napominje da su predstojeći srpski izbori jedan od glavnih razloga za krizu u regionalnim odnosima. „Srbija je u neobjavljenom izvanrednom stanju i stalnoj predizbornoj kampanji", ističe Švarm. "Neke teme su se istrošile tijekom proteklih kampanja, poput borbe protiv kriminala, korupcije, otvaranja tvornica, postavljanja kamena temeljaca i slično. Sada za izbore 2017. godine imamo izgleda povratak na nacionalnu retoriku i obranu srpskih nacionalnih interesa.“

Faktor (ne)mira i (ne)stabilnosti

Srpska vlast je na slučaju vlaka pokazala kako umije istovremeno stvoriti neki problem, ali se onda i pojaviti kao netko tko će taj problem riješiti. I usput pokupiti neki pozitivan kredit na Zapadu. Dragan Popović smatra da je to jako opasno ponašanje: „Oni svoj legitimitet, prije svega pred međunarodnom zajednicom, temelje na činjenici da su oni nekakav faktor mira i stabilnosti na Balkanu. To na kraju krajeva nije točno, ali iz nekog razloga većina u međunarodnoj zajednici je progutala tu priču srpske vlade. Dakle, da bi bili taj faktor mira i stabilnosti, i da bi im se žmirilo na sve što rade u Srbiji, od gušenja medija do ugrožavanja vladavine prava i uništavanja institucija, oni moraju imati nestabilnost. Zato i vlada Aleksandra Vučića redovito proizvodi nestabilnost i krize da bi poslije mogla reći, eto mi smo ovo zaustavili, spriječili, riješili, prekinuli. Tako imate Vučića koji se danima hvali kako je zaustavio rat time što je zaustavio vlak. A vlak je on sam poslao.“

Još malo straha pred izbore

Zveckanje oružjem i prijetnje koje je uputio Beograd za Filipa Švarma su prije svega ritualnoga karaktera. Švarm smatra da više nema ni snage, ni potencijala, ni volje za neki ozbiljan vojni sukob. „Te vojske i policije su, što bi rekao Zoran Milanović, šaka jada. A što se tiče sadašnje vlasti, očito je da ona želi da u izbornu godinu uđe s jednom nacionalnom legitimacijom, s povišenom nacionalnom osjetljivošću, i da se predstavi kao univerzalni zaštitnik Srba i srpskih interesa, ali i kao regionalni lider.“

Predsjednik Centra za praktičnu politiku napominje da je važnije od toga jesu li srpske vlasti na neki način profitirale od napetosti s Prištinom pitanje tko je gubitnik svega toga. A Dragan Popović kaže da su „najveći gubitnici građani Srbije, a posebno su to građani Kosova srpske nacionalnosti. Oni će biti prve žrtve ako situacija izmakne kontroli, i Srbi s Kosova su ovdje potrošna roba za potkusurivanje s međunarodnom zajednicom. A čak i neki sitni incidenti mogu biti opasni za stvarne ljude. Ovo je stoga samo nastavak te strategije srpske vlade, koja traje već godinama, da se pred važne događaje, a naročito pred izbore, unese još malo straha u ljude, da se još malo mobilizira biračko tijelo, i da se ljudi okupe oko mudrog rukovodstva i njegove politike“, zaključuje Dragan Popović.