Kome još treba spomenik njemačkom ujedinjenju?

Njemačka 3. listopada ponovno slavi Dan njemačkog ujedinjenja - 33 godine nakon spajanja dviju njemačkih republika. Spomenik slobodi i ujedinjenju zapravo je trebao biti svečano otvoren još 2019. godine na 30. obljetnicu pada Berlinskog zida. Ali do toga nije došlo. Političke rasprave, birokratske prepreke, zabrinutost za sigurnost i nedostatak novca odgađali su početak gradnje.

Ni četiri godine kasnije stvari ne izgledaju puno bolje. Građevinski radovi traju od svibnja 2020. Postolje spomenika ispred Humboldt Foruma, također sporne zgrade koja je izgrađena na mjestu gdje je stajao Gradski dvorac, nekadašnje sjedište njemačkih okrunjenih glava, a kasnije i Palača republike DDR-a, je gotovo dovršen, potvrdili su na upit DW-a iz štutgartskog ureda za planiranje Milla & Partner. Čak i glavni dio spomenika, školjka koja je odabrana kao pobjednički dizajn na natječaju za 2011., i koju narod već zove „Klackalica ujedinjenja" očito poprima svoj oblik. Prema uredu Milla & Partner, 32 čelična segmenta koji su dio samog spomenika, također čekaju u jednoj proizvodnoj hali na zapadu Njemačke da budu prevezeni u Berlin. No opet se javljaju problemi.

Ni ove godine nema svečanog otvaranja

„Spomenik slobodi i ujedinjenju neće biti dovršen ove godine", kaže kreativni direktor Sebastian Letz u intervjuu za DW. „Složili smo plan za realizaciju sljedeće godine i prenijeli ga Državnom ministarstvu kulture i medija (BKM) prije nekog vremena." Sada je na ministrici kulture Claudiji Roth (Zeleni) da donese odluku.

BKM nam je na upit odgovorio:  "Svi koji su uključeni u proces se trude da spomenik bude brzo dovršen", objašnjava glasnogovornik državne ministrice za kulturu, koja je službeni naručitelj radova. Međutim, samo glavni izvođač projekta, ured Milla & Partner iz Stuttgarta, je u stanju reći kada će spomenik zaista biti gotov. "Prema generalnom izvođaču, trenutno postoje kašnjenja u izgradnji zbog poteškoća s podizvođačem u sektoru čeličnih konstrukcija", objašnjava BKM.

Razlog bi mogao biti i ponovno povećanje troškova. Spomenik je prvotno trebao stajati 15, pa 17 milijuna eura. Sada bi „Klackalica ujedinjenja" mogla postati još skuplja. Toga se pribojava publicist i bivši aktivist za građanska prava u DDR-u Andreas Apelt iz berlinske organizacije Njemačko društvo, koji je u razgovoru za DW rekao kako "nije osobito sretan" zbog mogućeg novog poskupljenja.

„Oslobađajuća radost" nakon pada Berlinskog zida

No je li itko još sretan zbog gradnje spomenika slobodi i ujedinjenju? Začetnici ideje, aktivist za građanska prava DDR-a Günter Nooke, Florian Mausbach, bivši predsjednik Saveznog ureda za izgradnju i regionalno planiranje, novinar Jürgen Engert i Lothar De Maizière, prvi demokratski izabrani premijer DDR-a su 1998. poručili kako treba  odati počast "oslobodilačkoj radosti koju je prouzročio pad Berlinskog zida, povijesnoj sreći i suzama radosnicama".

Godine 2007. Bundestag je odlučio izgraditi spomenik, financiran državnim sredstvima. No već su tada započele političke borbe: odbor za proračun Bundestaga privremeno je odbio sredstva. Dovedena je u pitanje potreba i značenje spomenika. Konačno, druga rezolucija Bundestaga 2017. je odlučila o gradnji. Ceremonija polaganja kamena temeljca održana je 2020.

Od tada je na gradilištu ispred završenog i otvorenog Humboldt Foruma u središtu Berlina bilo puno aktivnosti. Konstrukcija školjke kao glavnog dijela spomenika dimenzija 50x18 metara se naziva “Građani u pokretu”. Prema ideji autora, ako više ljudi krene na jednu stranu, vaga tj. školjka će se prema tome dijelu nagnuti. Zakrivljenost zdjele trebala bi oblikovati svojevrsnu pozornicu, na kojoj je velikim zlatnim slovima ispisan slogan prosvjednika iz 1989.: "Mi smo narod. Mi smo jedan narod."

Neki su odmah kritizirali "politički kič", "ugođaj proštenja" i "jeftinu simboliku", dok su drugi hvalili "jaku metaforu". Prema mišljenju zagovornika: kao i 1989., ljudi su morali postići dogovor i odlučiti djelovati zajedno kako bi promijenili stanje. Miješanje pojmova "sloboda i ujedinjenje" također je izazvalo kritike jer su prosvjednici u DDR-u krajem osamdesetih demonstrirali za slobodu, ali ne pod svaku cijenu i za ujedinjenje.

"Konsenzus sve teži”

"Koje jedinstvo tu treba slaviti?” - pita se Annette Ahme iz udruge Povijesni centar u razgovoru za DW. Bezuvjetno pristupanje DDR-a Saveznoj Republici Njemačkoj bez popratne ustavne rasprave bilo je pogrešno, a proces ujedinjenja Istoka i Zapada od tada je propao. "I spomenik bi to sad trebao proslaviti?”

Olafu Zimmermannu, generalnom direktoru Njemačkog kulturnog vijeća, nedostaje veća društvena podrška spomeniku, čiju simboliku „klackalice" smatra "neaktualnom". Zašto se projekt spomenika toliko odgađao? "To je zato što to u konačnici nitko ne želi", zaključuje. Također je "sve nesigurniji" u to treba li ikome spomenik - s obzirom na rastuće napetosti između istoka i zapada Njemačke.

Hendrik Berth, profesor psihologije i istraživač procesa transformacije na Tehničkom sveučilištu u Dresdenu, govori o različitim perspektivama istočnih i zapadnih Nijemaca o njemačkom ujedinjenju. "Možda je 1991./1992. trebalo na brzinu podići spomenik”, nagađa. "Što to dulje traje, to će biti teže pronaći nešto što može čak i izdaleka postići konsenzus." Ocjenjuje da je malo vjerojatno da će spomenik zajedništva imati poseban učinak, barem ne kao doprinos nastavku unutarnjeg zajedništva.

Srastanje istoka i zapada također je neizbježan proces i za bivšeg borca ​​za građanska prava DDR-a Andreasa Apelta. "Ponovno ujedinjenje bilo je veliki povijesni trenutak sreće jer su na kraju krajeva, prosvjedi srušili jednu diktaturu. Mi zato moramo zadržati tadašnji zamah koji je bio pun optimizma!” - zaključuje Apelt.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu